PREDSTAVLJANJE KNJIGE IGORA ZIDIĆA “VLAHO BUKOVAC (1922-1955)”, Cavtat (04. 04. 2025.)
Mnogo prije zvanične najave predstavljanja knjige o Vlahu Bukovcu, povjesničara umjetnosti i književnika Igora Zidića, a gdje drugo nego u Bukovčevom rodnom Cavtatu, Nada je obznanila Udruzi da će se to dogoditi 04. travnja o.g. Interes udrugara da nazoči tom događaju je bio velik pa je odlučeno da se ide organizirano, autobusom, što je bio dar Udruge članovima. I tako, tog petka popodne, pun autobus je krenuo u 17 sati s Pila prema Cavtatu. Veliki broj udrugara, posebno onih koji žive u Konavlima i Župi, su došli svojim automobilima. Bilo nas je preko 80, a ukupno 200-ak ljudi. Predstavljanje je bilo u hotelu „Croatia”. Vrijeme do početka iskoristili smo za šetnju Cavtatom i poluotokom Sustjepanom.
Predstavljanje je malo kasnilo: trebalo je vremena da se svi smjeste u dvorani „Orlando”, jer je odaziv bio uistinu velik.
Početak je bio svečan. Prvo su nastupili flautistica Đive Kušelj i gitarist Pero Škobelj, a zatim izvrstan zbor „Blasius“. Moderatorica programa je bila novinarka i urednica Lidija Crnčević, koja je, uz dramsku glumicu Niku Lasić, tijekom programa, čitala romaneskne ulomke iz Zidićeve knjige, preciznije: iz poglavlja „Ljetopis”.
Autora i sve nas pozdravio je Ivan Kušelj, ravnatelj Muzeja i galerija Konavala, u čijem je sastavu i Kuća Bukovac, rodna kuća Vlaha Bukovca, koja je muzej i galerija, a u kojoj se čuva oko 200 Bukovčevih djela. Zatim se skupu obratio načelnik Općine Konavle, gosp. Božo Lasić. Naime, Općina Konavle, TZ Konavala te Muzeji i galerije Konavala su bili pokretači i financijeri stvaranja ove velebne knjige.
Viša kustosica Kuće Bukovac, Jelena Beželj, je pričala o suradnji s autorom knjige, kako su se ostvarivale dozvole za fotografiranje i objavljivanje reprodukcija slika koje su u privatnom vlasništvu i po raznim galerijama širom svijeta: Bukovac je bio izvrstan i plodan slikar. Navodi se da je naslikao preko 1000 slika. Publici se, potom, obratila muzejska savjetnica Umjetničke galerije Dubrovnik Rozana Vojvoda, dosta je opširno govorila o Bukovcu, o Zidićevim prijašnjim projektima na temu Bukovac, izložbi u Pragu 2000, Den Haagu 2009/2010. te o manjoj monografiji koju je Zidić o Bukovcu napisao 2009, o drugim Zidićevim doprinosima za dubrovačke umjetnike, istaknuvši opsežne monografije o Antunu Masli iz 2020. i o Ivu Dulčiću, iz 2016. Studiozno je obrazložila Zidićevo čitanje Bukovca.
Recenzent ove knjige, povjesničar umjetnosti Joško Belamarić, ogradio se da ne zna toliko o djelu Vlaha Bukovca, ali da zna mnogo o radu i stručnim doprinosima Igora Zidića. Tako smo saznali da je stvaranje ove knjige trajalo 5 godina, a da je Bukovac u fokusu Zidićeva interesa već 70 godina. Naglasio je da je svako od 11 poglavlja ove knjige zapravo zaseban esej, to jest da bi svako poglavlje moglo biti samostalna knjiga te da se u tekstu snažno osjeća Zidićevo književno umijeće.
Na kraju nam se obratio sam autor. Ukratko je objasnio otkud njegova tolika fascinacija Bukovcem. Nisu to samo njegov talent i velika umjetnička vrijednost njegovih djela, posebno portreta i aktova, nego i snaga da se, potekavši iz male sredine, s malo općeg obrazovanja, otisne u svijet kao dječak, već sa 10 godina, putujući (SAD, Peru, Francuska, Italija), radeći fizičke poslove po restoranima New Yorka i drugdje, ploveći kao mornar, zarađujući tako za goli život, ali je, usput se i educirajući, uspijevao slijediti svoju ljubav prema slikarstvu. Svakako je odskočna daska bilo njegovo školovanje na slavnoj École des Beaux-Arts u Parizu, kod također slavnog profesora Cabanela, gdje je dospio uz potporu publicista i pjesnika Meda Pucić te biskupa Josipa Jurja Strossmayera. Prošao je životnu školu, stjecao znanja u slikarstvu, usput učio jezike pa je tečno govorio i pisao na engleskom, francuskom i talijanskom jeziku. Kao afirmirani slikar živio je 16 godina u Parizu, zatim nekoliko godina u Zagrebu gdje je osnovao Društvo hrvatskih umjetnika, inicirao gradnju Umjetničkog paviljona, prvih profesionalnih aterlijera za likovne umjetnike, pritom bio začetnik i prvak hrvatske Moderne. Boravio i u Beču kraće vrijeme, zatim je preselio, s obitelji, u Prag, gdje se zaposlio kao profesor na Akademiji likovnih umjetnosti, živeći tamo 19 godina, do smrti. Bio je član mnogih društava i Akademija Europe, pa i JAZU-a (današnji HAZU). Uvijek se rado vraćao u svoj Cavtat, u svoje „milo gnijezdo“, u njemu i dulje boravio, posebno kada je nailazio na probleme i na nerazumijevanje sredine.
Nakon njegove smrti, njegove kćeri Ivanka i Jelica, obje školovane slikarice, rodnu su kuću slikara poklonile Cavtatu, osnovavši u njoj muzej i galeriju.
Predstavljanje je završeno kako je i počelo, nastupom zbora „Blasius“ i muziciranjem flautistice Đive Kušelj i gitarista Pera Škobelja.
Na kraju, tko je želio mogao je kupiti knjigu, obimno, izvrsno dizajnirano djelo od 918 stranica sa kvalitetnim fotografijama Bukovčevih slika, na kvalitetnom papiru, u tvrdom uvezu. Interes je bio izniman pa su sve knjige, njih 100, prodane. Formirao se dugačak red onih koji su željeli Zidićevu posvetu u knjizi, a on ih je 70-ak minuta strpljivo potpisivao.
Ukusan i bogat domjenak je protekao u vedrom druženju, fotografiranju i razmjeni dojmova. Svojim kućama smo otišli obogaćeni novim, vrijednim znanjem o našem svjetski poznatom umjetniku, o kome je nadahnuto knjigu napisao umjetnik svog zanata, vrhunski ekspert i esejist Igor Zidić.
Ranka