Uspavana ljepotica, balet na ledu – Split, 23. siječnja 2012.
Tog prohladnog jutra, 23. siječnja 2012. oko 7.30 ujutro nije se baš sa sigurnošću moglo ništa osobito pročitati na licima naših članova dok su na Pilama čekali da ih vrsni vozač gospodin Borković i njegova “caravela” povedu put Splita.
Nije se znalo jesu li onako polupospani, ali veseli, bili radi odlaska u “shopping” u jedne od mnogobrojnih splitskih centara, posjete prijateljima i znancima ili da vide neviđeno, “Uspavanu Ljepoticu” u izvedbi St. Peterburgskog baleta na ledu / osnovanog daleke 1967/, od Petra Iljiča Čajkovskog, ili možda sve to skupa.
U autobusu radovanju i dobrom raspoloženju nikad kraja, divljenju uvijek i iznova suncem, pa i snijegom okupanog krajolika sve do Splita.
U Splitu, zna se, Nada ne dozvoljava skitanje dok se stručno ne pogleda sve što je vrijedno i znakovito, a pod vodstvom naše vodičke. Tako je i bilo, vrijedno i znakovito, nezaboravno i bogato. Nema Splita do Splita!!!
Bilo je vremena i za kupnju i za šetnju i sunčanje na rivi i za objed i kavicu i Bobisove kolačiće… i došlo je vrijeme dugo iščekivanom odlasku u Spaladijevu Arenu, velebnu i na ponos Splićanima. Smjestili smo se i premještali, ne bi li bolje vidjeli, slikali, ovjekovječili taj događaj na ledu, pa čak iz Rusije.
I evo ih, u svojim mnogobojnim kostimima, sve ljepši od ljepšeg, lagani na svojim ski-podešenim cipelicama, onako glamurozni, poletni, dragi… počeše svoju izvedbu daleko od St. Petersburg-a, a na našu radost, u samom Splitu..
Članovi baleta, koji su do sada imali preko 7000 nastupa na najprestižnijim pozornicama na svijetu, bili su tu, ispred nas u svojim bogatim kombinacijama kostima, sa glazbom radi koje morate zatvoriti oči i osjetiti milovanje kroz sve pore svoga tijela.
Peter Iljič Čajkovski je stvarno čudo od glazbenog “majstora”, toliko romantike , a toliko nesretnog i kratkog života, nije valjda nitko doživio, zvali su ga, “najveći Rus među Rusima”, a zapravo je bio “čisti” Ukrajinac iz kozačke obitelji, rodjen 07.05.1840, da bi nakon predivnih i nestvarnih, nezemaljski – prelijepih djela, kao što su: Labuđe jezero, Djevica Orleanska, Pikova Dama, Mazeppa i bezbroj nezavršenih, prerano napustio ovaj svijet 6.11.1893.
Znao je reći: ” glazbom treba obradovati ljude, a ne ih mučiti”, pa nas je svakako obradovao i zasigurno ćemo dugo, dugo biti pod dojmom ljepote, sklada i umijeća članova te baletne skupine i svakako poželiti i da se vrate i donesu još ljepote i romantike u našu, kulturom osiromašenu domovinu…
Hvala Nado na ovom poklonu za Valentinovo…
Beba