Izložba Anabel Zanze i promocija knjige Igora Zidića
Srijeda, datum 5-ti. Ljubitelji hrvatskih tradicija i prirodnih ljepota još jednom kreću u istraživanje i upoznavanje svoje povijesti, korijena, baštine i svekolikih ljepota. A dan kao izmišljen za putovanje – sunčana srijeda još uvijek jako vrućega listopada, mada ne para da će lišće uskoro padati. Mali Libertasov bus krenuo je krcat s Pila u osam ura kroz ljepote našega primorja i zlatnu dolinu Neretve. Glavna destinacija: “Franjevačka galerija“ ilitiga širokobriješki Hram umjetnosti. Kad kažete Široki Brijeg svi misle da je to neka zabit i to kako bi naši stari rekli Bogu iza leđa. Ali treba svugdje otići, sve sam vidjeti pa i tu pitomu, prostranu širinu između brda. U samom gradu živi 10.000 stanovnika, a u cijeloj općini čak 30.000. Većina kuća ima prelijepe okućnice prepune cvijeća, čistoće i sklada. Da bi došli, moram ponoviti, u taj pitomi, skladni kraj namjerno smo prolazili kroz Ljubuški. Pročitajte više:
Hrvati su ove krajeve naselili u stoljeću sedmom, donijevši sa sobom vlastiti jezik, običaje, vjeru i zakone. Bogata riznica te baštine pohranjena je u muzeju franjevačkog samostana sv. Ante na Humcu. Muzej je utemeljen 1884.god. Vrijedni hercegovački fratri naraštajima su skupljali i skladištili u svoje dvore raznolike arheološke predmete prikupljene na širem području Hercegovine. Osim arheološke, muzej ima numizmatičku i sakralnu zbirku, lapidarij i etnološki odjel. Svoje mjesto tu je našla i glasovita Humačka ploča, jedan od najstarijih spomenika na hrvatskom jeziku. Pisana je starohrvatskom ćirilicom i glagoljicom tzv. Bosančicom. Najviše mi se dojmila zbirka umjetnina na najljepšu, ali i vječnu veliku temu “Majka“. Zbirka sadrži oko 250 umjetnina, od čega oko 140 skulptura u raznim materijalima. Tu susrećemo velikane poput Meštrovića, Augustinčića, Kršinića, Vežu, Jordana, Berbera i mnoge druge.
Obogaćeni materijalnim tragovima povijesti i prošlosti našega hrvatskog roda napuštamo Humac i idemo prema Širokom Brijegu. Pošto smo nahranili dušu u muzeju sv. Ante trebalo je nahraniti i tijelo. U prekrasnom ambijentu uz rijeku Lišticu u kotlini među brdima uživali smo na suncu uz razne delicije toga kraja. Pogled iz restorana u dolini se na naše glavno odredište gori visoko na brijegu: u bogatom zelenilu Franjevački samostan, Likovna akademija i Galerija. Kad smo se popeli na “brijeg” obišli smo samostan i muzej uz pratnju fra Joza Pejića, brata našega padre Pija. Svugdje susrećemo svoje.
A cukar na kraju! u U 5 ura naša Anabel otvara izložbu – naravno Anabel Zanze. Pa, mi smo danas zato tu i došli puni sebe i ponosni jer to je naša Dubrovkinja. Otvaranje izložbe počinje pjesmom „Sa Širokog brijega zvona zvone“. Klapa divno pjeva, a mi uživamo u neobičnim, ali jedinstvenim slovima i slikama naše Anabel. Pitate se tko je najsretniji – mama Nada naravno. Nakon izložbe njene ljepotice, zet ima promociju zbirke pjesama „Kost i gozba“. Ravnatelj galerije hvali gospara Igora Zidića, supruga naše Anabel. Prije 20 godina pomogao im je pri osnivanju i otvaranju Akademije i Galerije i pomaže još uvijek. Mi se među mnoštvom opet pravimo važni – to je naš dubrovački zet. Klapa pjeva „na Omiškoj stini…“ gospar Zidić recitira svoje stihove. Jednu i o našem gradu zbog nas prisutnih Dubrovčana. O križu na Srđu ratne 91., koji i kad je bio srušen bio je vidljiv. Kad bolje razmislim točno je. Bio je uvijek tu i prkosio. Nisu ga mogli srušiti. U duši mi je odzvanjala pjesma „kad zazvone dubrovačka zvona…“ i oči su se zasuzile.
Nakon uspješne zajedničke umjetničke večeri „umjetničkom paru“ našoj Anabel i gosparu Igoru čestitke i cvijeće pa bogata gozba ispred Galerije uz pjesmu i gitare. Ića i pića i svekolikoga Božijeg blagoslova bilo je u izobilju. Ostali bi mi do zore ali trebalo se zahvaliti i oprostiti s ljubaznim domaćinima i umjetnicima i krenut doma sa svojim Libertasom koji nas uvijek prati na našim putovanjima, životima i dušama.
Naš križ na Srđu i kad je bio nevidljiv bio je tu.
Bravo i hvala, gospar Igore! Hvala, Nada, za ovaj lijepi bogati dan! Organizacija i tvoja umjetnička obitelj su za 5.
Mira Buconić