Noć muzeja Mostar (26. – 28.1.2024.)
Petak, 26.1.2024
Dan je bio prekrasan, sunčan. I tako cijelim putem. Krenuli smo s Pila. Ukupno 38 članova naše Udruge se odlučilo za put u Mostar kako bi tamo, na poziv Marina Ivanovića, prijatelja naše Udruge, doživjeli ovogodišnju Noć muzeja.Tek što smo prošli Stolac naišli smo na nevjerojatan prizor. Pred nama se „stvorila“ slika muzeja pod otvorenim nebom. Dakle, našli smo se pred nekropolom Radimlja. Najprije smo u edukativnom centru čuli kraće predavanje i vidjeli film o povijesti ovog kraja. Na ovom mjestu se nalazi 135 srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika tzv. stećaka iz 14. i 15. Stoljeća. Na njima su isklesani raznni motivi kao i lik muškarca s uzdignutom desnom rukom i ispruženim dlanom.Žalosti činjenica da je nekropola oštećena prilikom izgradnje ceste od strane Austro-Ugarske na način da je cesta grubo presjekla samu nekropolu u dva dijela i time napravila nenadoknadivu štetu ovom vrijednom spomeniku kulture. Cijelu lokaciju smo upoznali uz detaljno vodstvo profesora povijesti, zaposlenika Javne ustanove Radmilja.Nakon obilatog i po cijeni prihvatljivog ručka u Hotelu „Buna“ uz slikoviti most na rijeci Buni, krenuli smo za Mostar .Smjestili smo se u hotelu „DOMPES“ koji je vlasništvo Mostarske biskupije. Naziv je skraćenica pojma „domus panis et spiritus“ što u prijevodu znači „dom kruha i duha“.
Hotel je čist,uredan,osoblje ljubazno, a hrana obilata s raznovrsnom ponudom, prostori opremljeni s televizijo i brzim internetom. Sve 5! I k tome po pristupačnoj cijeni.Nakon kraćeg odmora pošli smo u Sveučilišnu galeriju, koja je od nedavno ustanovljena kao Muzej moderne umjetnosti.Srdačno dočekani od našeg Marina Ivanovića, voditelja Muzeja odmah smo se uhvatili posla. Naš domaćin se potrudio da se lijepo zabavimo programom Noći muzeja. Radionica Art&Wine je zamišljena kao poticaj da se sudionici okušaju u likovnom izričaju na način da skiciraju po predlošku .Svi smo se dobro zabavili, neki su bili zaista uspješni a neki manje. Bilo je smijeha, povratak u školske klupe… I to sve pod budnim okom, ni više ni manje ,nego od sveučilišnih profesora. A kako se radionica znakovito zove Art& Wine, tako smo i grla zalili ponuđenim vrhunskim vinima.Potom je slijedilo predstavljane knjige objavljenih likovnih kritika Branka Franceschija i za kraj same večeri otvorenje izložbe uglednog hrvatskog akademskog slikara Matka Vekića pod naslovom „Postojanje u otoku“.
Subota, 27.1.2024.
I drugi dan našeg putovanja je bio pun iznenađenja. Slijedio je posjet Biskupskom centru Mostar. Prvo što se uočava je funkcionalna moderna zgrada koja odiše promišljenošću okolnog prostora od strane autora Zlatka Ugljena. Inicijalni fond ove umjetničke galerije je dar velečasnog prof. Vjeka Boža Jarka ( 95 god) poznatog kolekcionara , ljubitelja likovne umjetnosti i prijatelja mnogih umjetnika. Postav je odlično osmišljen , a od autora tek da spomenem Lozicu, Murtića, Šimunovića,Dulčića……Oduševljeni viđenim s puno optimizma smo krenuli u HB Galeriju. Radi se o vrlo originalnoj galeriji kada je riječ o prezentaciji djela i njihovoj materijalnoj vrijednosti. Prostor je vrli,vrlo škrto osvijetljen. Ulazi se u jako zamračen prostor tako da je za naše oči trebalo nekoliko minuta prilagodbe. Već sama činjenica da se sa dnevnog svijetla nađeš u skoro potpunom mraku nije baš, što se mene tiče, bila poticajna. Stoga sam ovu galeriju u našim razgovorima nakon posjeta nazvala „Crna galerija“. Nažalost vodiča nismo imali. Djevojka koja je bila na blagajni nas je upozorila na dva najvaznija izloška kojih su autori Degas i Modigliani. Potrebno je napomenuti kako su i legende pored slika bile u mraku što je zahtijevalo dodatni napor za doći do informacije o autoru i nazivu djela. Vrlo neobično i nemotivirajuće.Slijedio je odličan obilazak Mostarom, već po standardnoj turi. I nezaobilazan Most! Tu su me rastužila dva susreta. Djevojčica Šeherezada koja je kao vrapčić skakutala oko turista proseći i mladići od 20-ak godina koji su, opet za izmoljene pare u šešeriću, skakali s Mosta.Za one koji su zapamtili kako su mladi lagano šetali Mostom, danas mala napomena, ili bolje, činjenica, danas je za mene kameni most iznimno sklizak i potrebna je veća doza opreza kako se ne bi kolendavalo po mostarskoj ortopediji.Naravno da smo u blizini Mosta popili pravu bosansku kavu sa svim dodacima tj. rahat lokum, kocka šećera. A kako doći u Mostar , a ne okusit ćevapčiće!? Večerali smo u hotelu. Zapjevalo se i zaplesalo.
Nedjelja, 28.1.2024.
I treći dan našeg izleta je obilježen zanimljivim susretima i obilaskom „tajnovitih„ lokacija. Prema ranijem dogovoru naše predsjednice Nade i gosp.Borisa Matića, lokalca i zaljubljenika u svoj kraj, inaće glumca u našem teatru, uputili smo se zajedno u Potkosu. Tamo nas je dočekalo iznenađenje prvog reda. Sasvim neočekivano, u Hercegovini koju neopravdano i po stereotipu zamišljamo zemljom kamena i sunca, pojavi nam se pred očima poljoprivredno vrlo sređen teren zasađen maslinama, čempresima,oleandrima, košćelama…mediteranskim biljem. A jutarnje plavo nebo s posebnim svjetlosnim refleksom, ili se to nama samo činilo, podsjećalo je na ozračje francuske Provance.U toj ljepoti ukazala nam se Galerija moderne umjetnosti „Vjeko Božo Jarak“ Podkosa u Dubravama. Ime nosi po svom ,ranije spomenutom osnivaču. Kompleks realiziran po projektu arhitekta Zlatka Ugljena inspiriran starim utvrdama kojima obiluje ovaj kraj. Dovoljno za reći da je prostor bajkovit. A sami eksponati izloženi u tom prostoru dobivaju, usudila bih se reći, neviđenu dimenziju. Kroz ovu ljepotu vodio nas je zanesenjak likovnom umjetnošću i vrsni znalac gosp. Pero Marković. Ustanova koja vodi brigu o galeriji je „Založba kralja Tomislava“ iz Čapljine. Za današnja vremena, uistinu altruističan potez od Vjeka Boza Jarka, je njegova donacija terena za gradnju galerije kao i sami eksponati. Preporučam da se o ovoj iznimnoj osobi bolje upoznaju čitatelji ovog teksta na internet stranicama.Još pod dojmom doživljenog došli smo u Čapljinu. Na Trgu hrvatske slobode smješteno je Hrvatsko kulturno središte. U njemu se nalazi više kulturnih ustanova koje intenzivno žive i kulturno djeluju u Čapljini. Pored galerije koja aktivno mijenja postav i ugošćuje umjetnike (trenutno je naš Josip Škerlj postavio retroaktivnu izložbu), tu je čitaonica sa knjižnicom te kazalište u izgradnji. I opet naše predrasude bivaju iz temelja poljuljane jer nismo pripremljeni da negdje “na rubu svijeta“ žive ljudi s ogromnim entuzijastom i željom kulturu približiti narodu kojem je i namijenjena.Izlet smo završili u Parku prirode Hutovo blato u šumovitom Karaotoku. Okrijepa je bila primjerena okruženju, a ponuda tradicionalna. Za ovako lijepo i zanimljivo putovanje svakako treba zahvaliti našoj Nadi koja je čarobnica u osmišljavanju i realizaciji izleta. Također zahvale idu i našim domaćinima i prijateljima Marinu Ivanovići, Borisu Matiću i Peru Markoviću.U Grad smo se vratili obogaćeni novim saznanjima o nama tako bliskom zaleđu i poželjeli mu ponovo poći u pohode.
Dubravka Marunčić