Istanbul (9. – 13.10.2022.)
Istanbul,
cilj našeg putovanja, najveći je grad Turske, smješten na dva kontinenta koje dijeli Bospor. Kroz povijest mijenjao je gospodare od rimskog , bizantskog pa osmanlijskog carstva, a tako i imena Bizant, Konstantinopolj, Carigrad, Stambol i Istanbul. Prvo veće putovanje nakon duge pauze izazvane pandemijom, u skladu s tim vlada i pozitivno uzbuđenje. Ugodan let trajao je nešto manje od dva sata. Na aerodromu dočekuje nas jedan od vodića Dino i prati do hotela na Trgu Taksim. Trg Taksim centralni je dio evropskog dijela i kroz povijest je imao veliki značaj pa tako i do današnjih dana. Na trg se nastavlja najužurbanija i najprometnija pješačka ulica Istiklal koja vodi do povijesne kule Galate. Ulica ima vrlo zanimljivu arhitekturu sličnu bilo kojem evropskom gradu. Tu se nalaze mnoge evropske ambasade, pa čak i povijesni konzulat Dubrovačke republike iz 1720. god. Obišli smo crkvu sv.Ante, tu je i znanstveni centar i tehničko veleučilište, zatim mnogo muzeja i galerija. Na ulici se mogu sresti sve nacije i boje kože. Nepregledna je to rijeka ljudi koju samo povremeno preciječe vožnja nostalgičnog crvenog tramvaja kao simbola ulice. Kroz ulicu Istiklal provela nas je naša vodič Sabina interesantnim povijesnim pričama. Nakon desetak kilometara šetnje jedva smo se dovukle do hotela. Kraj prvoga dana.
Drugi dan ponovo obećava puno razgledanja i puno umora. Aja Sofija ili u prijevodu Crkva Svete Mudrosti sagrađena je u 6. stoljeću. Sagradio ju je car Justinijan na ruševinama nekoliko bizantskih crkava za samo 5 godina. Bila je arhitektonsko čudo tog vremena i ne samo tog vremena nego sve do danas. Gotovo tisuću godina bila je najveća katedrala u cijelom kršćanskom svijetu, zatim je nakon osmanlijskog osvajanja pretvorena u džamiju pa u muzej, a sada ponovo u džamiju. Još uvijek su vidljivi kršćanski mozaici. Za izgradnju katedrale, mramor, stupovi i ukrasno kamenje dopremani su iz cijeloga svijeta. Car Justinijan je iskoristio sve svoje bogatstvo za ukrašavanje građevine, uključujući mramor u brojnim bojama i mozaike od zlata, srebra, stakla, pločica i obojenih kamenih komada na unutarnjim zidovima.
Aja Sofija u Istanbulu predstavlja veliku važnost i svetost svojim posjetiteljima muslimanima i kršćanima, sa svojim ikonama koje predstavljaju obje religije: Djevica Marija na stropu Aja Sofije i ostali kršćanski mozaici, ime proroka Muhameda sa pozlaćenim natpisima na zidovima, “Mihrab” i minareti. Isplatilo se čekati više od sat vremena u redu za ulazak.
Neki od nas smo u pauzi za ručak odlučili posjetiti Cisternu Baziliku. Cisterna Bazilika ili Potopljena palača najveća je među brojnim podzemnim cisternama u Istanbulu. Podzemna palača, kako su je nazivali Osmanlije, nevjerojatan je prizor. Ova podzemna cisterna je dobila ime Cisterna Bazilika po velikoj bazilici koja se nalazila točno iznad nje, građena je u 6. stoljeću, za vrijeme vladavine Justinijana i bila je u upotrebi stotinama godina. Svrha ove cisterne je bila da omogući pristup svježoj pitkoj vodi, koja je sistemom akvadukta i cijevi dopremana sa udaljenosti od 19 km. Cisterna je opskrbljivala vodom Veliku Palaču Konstantinopolja i druge okolne građevine. Cisterna je dugačka 138 m i široka 65 m. Zidovi cisterne su od vatrostalne cigle, debljine 4 m, sa posebnim slojem za hidroizolaciju. Svod cisterne drži ukupno 336 mramornih stupova visine 9 m raspoređenih u 12 redova, po 28 stubova u svakom. Stupovi su pretežno sa kapitelima u jonskom i korintskom stilu. Jedan stup je cijelom visinom ugraviran motivima fatimskog oka u obliku suze i vjeruje se da je time odana počast stotinama robova koji su umrli gradeći ovu cisternu.
Zatim obilazimo Topkapi palaču. Izgradnja palače Topkapi započela je 1459.godine po naredbi sultana Mehmeda, osvajača Konstantinopolja. Ime mu na turskom znači “Palača topovske kapije” jer je izgrađena na mjestu gradskih vrata Konstantinopola koja su uništena turskim topovima. Na vrhuncu moći Osmanskog carstva palača je bila grad u malom i u njoj je živjelo oko 4,000 ljudi odjednom i pokrivala je veće područje uz obalu nego danas . Koncem 17. stoljeća palača gubi svoj značaj jer sultani više vremena provode u svojoj novoj palači na Bosporu.
Palača je kompleks koji čini četiri glavna dvorišta, poput odvojenih domaćinstava sa stotinama prostorija i mnogo manjih građevina. U njoj se nalaze džamije, bolnica, pekare i kovačnica.
Carska vrata vode do prvog dvorišta u kojem su bili uredi i uprava. U drugo dvorište su vodila “Vrata pozdrava” gdje se nalazila carska vijećnica (divan) i riznica. “Vrata čednosti” su vodila u treće dvorište u kojemu je bio harem i unutarnje privatne prostorije sultana poput privatne škole. U četvrtom dvorištu koje poput terase gleda na Bospor, su bile privatne prostorije i građevine za dnevni boravak sultana.
Osim što je palača izvanredan primjer osmanske arhitekture, u njoj se nalaze i vrijedni primjerci carskog namještaja, porculana, odjeće, oružja, freski, kao i izlošci nakita i drugih vrijednosti iz osmanske riznice. Dok su stolovali u Topkapi palači Osmanlije su bile na vrhuncu svoje moći.
Obilazak Plave džamije bio je moguć samo izvana radi renoviranja. Džamiju sultana Ahmeta nazivaju i Plavom džamijom zbog više od 20.000 plavih ručno izrađenih keramičkih pločica koje prekrivaju unutarnje zidove. Plava džamija najveličanstvenija je džamija u Istanbulu. Ima šest visokih elegantnih minareta. Gradnju džamije je naručio sultan Ahmed I. Izgradnja džamije sultana Ahmeda započela je 1609. godine i trajala je sedam godina. Kada je džamija bila gotova nastala je pobuna jer je jedina džamija sa šest minareta bila ona u Meki, mnogi su smatrali kako se sultan ponaša rasipno. Kako bi glatko i bez većih sukoba završio pobunu dao je izgraditi sedmi minaret u Meki.
Zatim idemo prema još jednoj atrakciji. Carigradski hipodrom ili Konstantinov hipodrom je bivši hipodrom i kulturno središte Konstantinopola. Konjske trke i trke dvokolica su bile omiljena zabava u starom vijeku. Hipodrom je mogao je primiti oko 100.000 posjetitelja odjednom. Carska loža se nalazila na njenoj istočnoj strani i carska obitelj joj je imala izravan pristup tajnim tunelom iz Carske palače. Na njezinim sjevernim tribinama nalazila se skupina brončanih skulptura poznatih kao “Konji sv. Marka” koje su križari tijekom Četvrtog križarskog rata opljačkali i odnijeli u Veneciju, te se danas mogu vidjeti na pročelju Bazilici sv. Marka. Osim njih, hipodrom je bio bogato ukrašen brojnim skulpturama bogova, careva i heroja. Krivine oko kojih su skretale kočije su označene s dva egipatska obeliska. Nakon Četvrtog križarskog rata hipodrom je ostao ruina i nikada se nije oporavio.
Već vidno umorni spuštamo se prema Bazaru. Veliki Bazar u Istanbulu izgrađen je početkom 15. stoljeća i najstarija je natkrivena tržnica na svijetu. Drugim riječima ovo je carstvo od 56 pasaža koji su dom preko 4 tisuće trgovina i njihovih vlasnika koji jedva čekaju da na vama upotrijebe sve trikove prodaje koje znaju. Noć se pomalo spušta, a mi nakon još jednog napornog dana samo mislimo kako se dokopati postelje.
Treći dan krećemo u obilazak Dolmabahče palače, posljednje rezidencije turskih sultana u 19. st. Po važnosti druga osmanska palača jest Dolmabahče. Smještena je na Bešiktašu, europskome dijelu Istanbula na samoj obali Bospora . Gradnja palače Dolmabahče započeta je naredbom 31. osmanskoga sultana, Abdulmedžida I. Želio je suvremene stilove, luksuz i komfor, po uzoru na palače evropskih monarhija. Gradnja je koštala 35 tona zlata. Nakon financijskih problema koje je uzrokovala izgradnja palače, Osmansko je Carstvo Rusija proglasila „Bolesnikom s Bospora.“ Dolmabahče je najveća palača u Turskoj, sadrži 285 prostorija. Govoreći o stilu, primjećuju se elementi baroka, rokokoa i neoklasicizma pomiješani s tradicionalnom osmanskom arhitekturom. Palačom Dolmabahče dominiraju zlato i kristali. Najveći luster od bohemijanskog kristala na svijetu nalazi se u prijemnoj dvorani i bio je navodno dar kraljice Viktorije. Osim toga, korišteni su i najskuplji kameni, kao što je to mramor iz obale Mramornoga mora, egipatski alabaster i sl. Palača je bila dom šestorice sultana sve do ukidanja kalifata 1924. godine. Godine 1925. palača je pretvorena u nacionalno nasljeđe Republike Turske, a koristio ju je ljeti prvi turski predsjednik i osnivač Republike Turske, Mustafa Kemal Ataturk.
Nakon razgledanja palače ukrcali smo se na brod i počelo je očaravajuće krstarenje Bosporom, tjesnacem koji razdvaja Evropu i Aziju. Ta ljepota se ne može opisati riječima : carske palače ,tvrđave, hoteli, mostovi iznad nas, vile koje su nam poznate iz turskih serija… Iskrcali smo se na Ortakoju. Malo mjesto ispod mosta sa prekrasnom džamijom na samoj obali. Manje naporan dan, ali smo se ipak radovali popodnevnom odmoru.
Četvrti dan krenuli smo brodom do Prinčevih otoka oko 90 minuta vožnje. Prinčevi otoci nalaze se u Mramornom moru, a sastoje se od devet otoka. Njihovo zanimljivo ime dolazi zbog toga što je u prošlosti još u vrijeme Bizanta pa i kasnije za vrijeme osmanlija na ove otoke izgnali sve neželjene plemiće i osobe iz kraljevske obitelji. Početkom 19. stoljeća, Prinčevi otoci postali su turistička destinacija za ljude iz cijelog svijeta. Na otocima se ne smije voziti automobilima. Idealni su za odmor bez buke, bicikliranje ili vožnju hibridnim vozilima. Najveći od devet otoka je Büyükadana na kome možete vidjeti predivnu palaču sa samostanom koja je izgrađena za vrijeme cara Justina II, a koja je bila mjesto egzila za bizantsku caricu Irenu. Nadalje, možete uživati u pogledu na predivne vile i kuće koje su izgrađene u otomanskom stilu.
Povratak brodom na Azijsku stranu pa odlazak na vidikovac Čamlidža, brdo na kojemu je nedavno otvorena najveća džamija u Istanbulu, čiji se minareti čuju u svim dijelovima grada. Pored džamije nalazi se veliki park s predivnim pogledom na grad. Džamija je izgrađena u osmansko-seldžučkom stilu sa elementima moderne gradnje. Impozantni kompleks, pored džamije, sadrži i muzej, umjetničku galeriju, knjižaru, konferencijsku dvoranu, umjetnički atelje.
Povratak u hotel, kratki odmor pa odlazak na na noćno krstarenje brodom po Bosporu uz tursku večeru, tursku muziku, folklornu predstavu i trbušnu plesačicu. Što reći, uz obilje jela i pića diglo se i raspoloženje. Trebalo je doživjeti i taj segment turske kulture.
Peti , zadnji dan. Obilazak šarmantnih četvrti Fener i Balat. Najstariji i najspektakularniji kvartovi Istanbula svakako su Fener i Balat . Boemske četvrti koje se nalaze na evropskoj strani grada na dnu Zlatnog roga, prepune povijesnih zdanja i šarmantnih kafića, imaju ozračje koje nećete pronaći u nekom drugom dijelu grada. Bile su to židovska i grčka četvrt, šarm i duh prohujalog vremena sa trošnim drvenim obojenim kućama. Tu se nalazi Sjedište pravoslavne patrijaršije Crkva St. Đorđa. Carigradska patrijaršija za mnoge je centar svih pravoslavnih crkava širom sveta. Unutrašnjost crkve je bogato ukrašena, sa preljepim zlatnim ikonama koje prikazuje detalje iz Isusovog života, ali i ostalih krišćanskih mučenika i svetaca. Crkva ima ogromnu važnost, na neki način, mogla bi biti poznata kao Vatikan Istočne pravoslavne crkve. Crkva je sjedište patrijaršije od 1601. godine. Najzačajniji dio crkvenog interijera je čuveni, crni stup za koji se vejruje da je za njega bio vezan Isus za vrijeme bičevanja prije raspeća na Golgoti. Ovaj stup je tek trećina izvornog stupa, a druga dva dijela se čuvaju u Rimu i Jeruzalemu. Osim toga u Crkvi se nalaze i zemni ostaci Sv.Ivana Zlatousta i njegova prorovijedaonica.
Izlet završavamo posjetom živopisnoj Egipatskoj tržnici začina i čajeva. Krećemo prema zračnoj luci kroz užurbanu vrevu velegrada. Moji utisci su pomiješani. Za bolje upoznavanje ovog grada fali nam još dana, ali ima i vrlo negativnih utisaka. Često smo bili prevareni, naročito u restoranima, ali lakše je kad prihvatimo da je to ipak jedna druga kultura i način života. Na kraju miran let i povratak i sve bi bilo savršeno da se u avionu nas više od desetak nije zarazilo koronom. To ipak neće pokvariti zadovoljstvo što sam upoznala jedan drugačiji svijet.
Irena Perić