Kotišina, Makarska, Zagvozd – Mlikote (16.10.2021.)
Kao i uvijek, u dobrom raspoloženju , krenuli smo put Podbiokovlja. Autobus je bio skoro pun. Brzo smo prošli Primorje, granice i mjesta Makarske rivijere. Dan je bio sunčan, vrijeme ugodno, more mirno, divan pogled na naše otoke. Sve je obećavalo uspješan izlet.
Na ulaz u Makarsku stigli smo na vrijeme. Čekali su nas s kombijima, jer veliki autobus nije mogao dalje zbog uskog puta. Penjemo se prema Biokovu, prema Botaničkom vrtu Kotišina, koji je dobio ime po istoimenom selu. Vrt je utemeljio 1984. g. dr. Fra. Jure Radić, franjevac i znanstvenik, a u cilju znanstvenog istraživanja i motrenja, zaštite i očuvanja, te upoznavanja biljnog svijeta Biokova. To nije botanički vrt u klasičnom smislu, već je zamišljen kao ograđeni dio prirode. Na maloj površini od oko 16,5 ha nalaze se raznolika staništa, kao kamenjari, točila, vrletne stijene, obradive površine te kanjon Proslap sa istoimenim slapom, koji je veći dio godine suh, kao što je bio za naše posjete, a samo oživi za vrijeme jakih kiša. Penjući se kroz vrt nailazili smo na obilježene biljne vrste, ali se vidjelo da se baš time nitko puno ne bavi, jer su oznake bile rijetke. Zato su neke naše članice, poznavateljice, pogotovo ljekovitog bilja, usput prepoznavale i imenovale pojedeni vrste.
Naš cilj je bio Kaštel, građevina u litici iznad vrta. Kombiji su nas doveli do podnižja, a dalje smo morali pješice. Bilo je strmo, a jedan dio je bila sipina, pa je bio teži uspon i dosta nesiguran, zbog čega su neki odustali. Kaštel je izgrađen u liticama koje se strmo nadvijaju nad ponorom što izgleda prijeteče ali i veličanstveno. Dočekali su nas djelatnici Gradskog muzeja Makarska , kome Kaštel pripada. Dva mlada kustosa , Krešo i Toni i studentica povijesti i umjetnosti, Dora, koja volontira u muzeju. Proveli su nas kroz Kaštel i muzejski postav i sve detaljno opisali. Tako smo saznali da je Kaštel izgrađen sredinom 17. st., u vrijeme Kandijskih ratova, za obranu od Osmanlije, koji su se tu sukobljavali sa Mlećanima. Uz obranu služio je za bijeg i sklanjanje stanovništva okolnih područja. Sa prestankom opasnosti od Osmanlija, gubi značenje, polako se urušava i devastira, a skoro je potpuno srušen za vrijeme potresa 1962. Sada je, uz pomoć sredstava Europske unije obnovljen i njemu su na pet etaža smješteni eksponati muzeja. U prizemlju su arheološki eksponati, na prvom katu etnografska zbirka toga kraja, a na ostale tri etaže na vrlo domišljat i moderan način prezentirana je flora i fauna Biokova od podnožja do vrha, uz posebno naglašeno ljekovito bilje i “ljekaruše” gdje su zapisani recepti o spravljanju lijekova od bilja, čime su se bavili fratri. Sa Kaštela kroz otvore (puškarnice) pucao je prekrasan pogled na Makarsku i modrinu mora, koje se ljeskalo na podnevnom suncu.
Polako smo se spustili do kambija, usput kratko posjetivši rodnu kuću padre Perice , koji je bio isusovac u Dubrovniku, a 1944. strijeljan na Daksi.
U Makarskoj su nas kustosi proveli kroz Gradski muzej Makarske, koji se nalazi na prvom katu barokne palače Tonolli, na samoj obali. Muzej je dosta skroman, a pomalo i zapušten. I on čeka neke financijske potpore i obnovu. Razgledavanje nas je odvelo na poluotok Sv. Petar, na kome se nalazi i istoimena crkva i svjetionik, važan za plovidbu tim dijelom Jadrana. Taj poluotok je u stvari prvi naseljeni dio te obale, a tek kasnije su se stanovnici preselili na područje gdje se sada grad nalazi. Bio je postaja na puti iz Salone u Naronu u rimsko doba. Kada je staro groblje preseljeno sa te lokacije na novu, nađeni su arheološki ostaci iz prapovijesti, a posebno iz antičkog doba, kao i ostaci egipatskog stakla, što govori u prilog žive trgovine i uloge tog naselja u njoj. Krešo nam je rekao da postoji ideja da se tu izgradi muzej po uzoru na onaj o Naroni u Vidu, samo treba dosta novaca. Želimo im da uspiju.
Još jedno zadržavanje u kafiću na rivi, uz osvježenje, a poneko je kušao i tortu “makaranu”, pa put prema Zagvozdu, tj. Mlikotama, gdje nas je u “Bikinoj konobi” čekao ručak. A čekali su nas i naša Nada, Neno i Gordana Vetma i bračni par Karađole iz Splita. Dok smo mi prionuli na ukusnu peku ili žabe, već što je tko htio, Neno je pripremio svoje instrumente, pa kad smo se dobro najeli, a i popili koju čašu vina, pjesma je mogla krenuti. Neno je neumorno i zdušno pjevao, posebno pjesme naše mladosti, a mi smo, uglavnom svi, dali oduška i plesali. I tako do pred večer, kada se moralo krenuti kući. Pozdravili smo naše splićane i ljubazne domaćina, pa put Dubrovnika. Vožnja autoputom je brzo prošla. Naš vozač Danijel je super vozio i uz jedno zaustavljanje u Neumu, brzo smo stigli u Grad. Još jedan uspješan izlet. Upoznali smo još jedan dio naše obale i povjesti, a i druženje i pjesma su bili ugodni. Sve u svemu uspješan izlet, a i mislim da su svi bili zadovoljni.
Ranka.