Vis (17. – 20.6.2021.)
Tridesetak članova naše udruge u četvrtak 17.6.2021. u 5.30. uputilo se na dugo željeno putovanje iz Dubrovnika na otok Vis. Sigurnom vožnjom našeg vozača Josipa oko deset sati stigli smo u splitsku trajektnu luku. Neki članovi iskoristili su pauzu od sat vremena i mirno popili kavu. Dio je posjetio splitski Pazar i oduševio se lokalnom ponudom svega i svačega. Manja grupa čak je stigla posjetiti Dioklecijanovu palaču. U 11. sati trajekt „Petar Hektorović“ napustio je Split i krenuo prema Visu. Prekrasan sunčan dan i ugodnu vožnju od oko dva sata dio članova proveo je u ugodnom brodskom salonu, dok su drugi promatrali ljepotu našeg modrog mora, Brača i Hvara.
U Višku luku stigli smo nešto iza 13 sati gdje nas je dočekao naš vodič Joško. Pod njegovim vodstvom krenuli smo prema tvrđavi Kralja Georga III. koja se nalazi na zapadnoj strani Višku vale. Tu smo čuli zanimljive podatke o povijesti otoka Visa, od prvih ilirskih stanovnika i grčkih doseljenika iz Sirakuze u 4. stoljeću pr. Krista do Domovinskog rata 1991. godine. Posebno je, i vrlo realistično, opisao tijek Viške bitke koja se od 18. do 20. srpnja 1866. godine odigrala u Viškom kanalu. Tada je austrijska mornarica, predvođena admiralom Tegetthoffom, hrabrim napadom na zapovjedne snage pobijedila brojčano nadmočniju talijansku flotu. Posebnost ove bitke je to što je ona bila posljednja bitka u kojoj je upotrebljena taktika probijanja kljunom suparničkih brodova, i prva bitka u kojoj su sudjelovali oklopljeni brodovi i oni na parni pogon. Na austrijskim brodovima, ponajviše kao mornari, u Viškoj bitci sudjelovalo je oko 5000 Hrvata.
Nakon toga posjetili smo utvrdu „Gospina batarija“ koja se nalazi u sredini Viške uvale. U njoj je smještena arheološka zbirka „Issa“ kao područna zbirka Arheološkog muzeja u Splitu. Tu nam je g. Dmitar, zaposlenik muzeja, govorio o povijesti otoka Visa s posebnim naglaskom na arheološkoj zbirci. Dio zbirke s amforama smješten je u uz sjeverni dio zida tvrđave dok se arheološki artefakti nalaze u upravnoj zgradi. Tu je prikazan način ribolova u antičko doba s izlošcima starih udica, iglama za krpanje mreža, i raznih posuda za vino i ulje. Nakon razgledanja muzeja autobusom smo krenuli prema Komiži. Kratko smo se iskrcali na sredini otoka gdje nam je vodič Joško pokazao mjesto gdje se nekad nalazio stari saveznički vojni aerodrom iz II. svjetskog rata. Otok Vis je kao oslobođeni otok od 1944. postao sjedište glavnog štaba partizanskih jedinica predvođenih J. B. Titom. Velikim trudom vojnika i domaćeg stanovništva, na pogodnom mjestu je uređena aerodromska pista na koju su počeli slijetati saveznički avioni donoseći medicinske potrepštine i vojni materijal. Vis je tada postao pogodna točka slijetanja velikih savezničkih bombardera (tzv. supertvrđava) koji su iz Italije odlazili gađati vojne ciljeve po Njemačkoj. Tako, u akvatoriju Visa nalazimo brojne olupine davno srušenih aviona i oni su danas velika turistička atrakcija. Odmah poviše aerodroma u istoimenoj konobi počastili smo se originalnom viškom pogačom i popili čašu vugave poznate viške vinske sorte. Dolaskom u Komižu smjestili smo se u hotel „Biševo“. Nakon večere dio članova pošao je u središte mjesta a ostali, nakon napornog puta, odmah na spavanje.
U petak po planu trebali smo s našim Pjerinom ići na Palagružu najudaljeniji hrvatski otok, ali po vremenskoj prognozi najavivalo se nemirno more pa smo krenuli na obližnje Biševo. Nakon kratke vožnje iskrcali smo se u Mezoporat i prebacili u male barke koje su nas odvele u prekrasnu Modru špilju. Lokalni ribar je ovu špilju otkrio barunu Eugenu von Ransonetu 1884. godine koji je ostao oduševljen. Špilja je iste godine otvorena za javnost kada je eksplozivom probijen ulaz za barke. Uskoro su uslijedile grupe znatiželjnih turista iz cijele tadašnje monarhije. Najljepše boje špilja ima oko 12 sati kada sunčeva svjetlost udara u pjeskovito dno i reflektira se u modroj boji. Bez obzira posjećujete li špilju prvi ili dvadeset prvi put uvijek se iznenadite njezinom ljepotom. Nakon Modre špilje krenuli smo uz sjevernu obalu Biševa do uvale Porat. Tu smo se iskrcali i smjestili u simpatični restoran u debelom hladu uz plažu. Tada je Pjerino na gitari zasvirao nekoliko poznatih domaćih hitova „Dalmatinac sam“, „ Ne diraj moju jubav“, „Providenca“, „Stojin na kantunu“. Uslijedio je ručak u dva slijeda. Kao predjelo servirana je pasta s povrćem, glavno jelo bio je odrezak od tune s gradela. Uz odlično vino i pjesmu udrugari su uživali, a poneki su se i okupali. U popodnevnim satima dio članova udruge vratio se u hotel a navijači hrvatske reprezentacije na komiškoj rivi pogledali su nogometnu utakmicu Hrvatska – Češka na Europskom prvenstvu.
U subotu je dio članova s Pjerinom pošao na cjelodnevni izlet oko otoka Visa. Posjetili su brojne prekrasne južne uvale otoka i okupali se na najpoznatijoj među njima – Stinivi. Pjerinova gospođa Silvana je pripremila domaču komišku pogaču. Izlet je nastavljen sve do viške luke. Posebno je zanimljiv bio posjet napuštenom betonskom skloništu brodova nekadašnje Jugoslavenske ratne mornarice u kojem je Pjerino zasvirao nekoliko “prigodnih” pjesama. Nove ljepote uslijedile su plovidbom sjevernom stranom otoka. Opet prekrasne plaže i među njima Barjoška i Barjaci na kojima je sniman dio scena iz filma “Mamma mia 2” (Meryl Streep, Pierce Brosnan) s pjesmama popularne ABB-e. Cjelodnevni izlet završio je gdje je i počeo – u nezaboravnoj Komiži. Članovi udruge koji su se odlučili malo bolje istražiti otok, prvenstveno gastronomiju, provali su nekoliko svježih jela komiških restorana (razne ribe, crni rizot, kozice s pastom, gulaš od hobotnice i mnogo toga lijepoga). Za troje upornih udrugara gospođa koja radi na recepciji hotela “Biševo”, na upit kad se može posjetiti crkva sv. Nikole, je dogovorila da župnik samo za njih otvori crkvu. Samostan s crkvom su osnovali Benediktinci u 13. stoljeću koji su došli s obližnjeg Biševa. U crkvi se nalaze druge po starosti drveni jaslice s figurama iz 1692. godine. Sveti Nikola, zaštitnik pomoraca, putnika i ribara, slavi se 6. prosinca i tada se prema dugoj tradiciji ispred crkve na velikoj lomači pali stari isluženi brod, a njegov pepeo se zatim posiplje kao blagoslov po novim brodovima.
Nakon večere intonali smo se za središnju zabavu udruge u obližnjem baru. Dvočlani bend dao je poticaj da svi zaplešu na poznate pjesme. Udruga se pobrinula i da naša članica Jele Bračić prigodnim darom i velikom tortom proslavi svoj rođendan. Zabava i veselo raspoloženje potrajalo je do ponoća, jer „Korona stožer“ ne da dulje.
Nedjelja je bio dan za povratak kući. Zahvalili smo domaćinima na ugodnom boravku u hotelu i krenuli put Visa. Do polaska trajekta ostalo je nekoliko sati pa se naravno to iskoristilo za popiti kavu “na miru”. Ubrzo je došlo i vrijeme od ručka pa su se udrugari razmilili po viškim restoranima i konobama. Nekoliko najupornijih, po žarkom dalmatinskom suncu, krenulo je istražiti Kut i samu pontu na ulazu u višku luku gdje se nalazi sada derutna “Češka vila”. Nju je krajem 19. stoljeća izgradio brodovlasnik Serafin Topić a kasnije je prešla u ruke sindikata čeških željeznica pa se tako zadržao njezin sadašnje ime. Ona je od 1948. bila nacionalizirana i postala jedan od brojnih vojnih objekata na otoku Visu. Nedaleko od “Češke vile” nalazi se “Englesko groblje” izgrađeno za vrijeme kratkotrajne engleske uprave Visom (1811. – 1815.). Tu su pokopani engleski vojnici koji su ispred Visa 1811. godine sudjelovali u sukobu s francuskom mornaricom. U 15.30. ukrcali smo se u trajekt i s njegove palube pozdravili Vis do nekog sljedećeg puta. Ali, poznavajući našu predsjednicu Nadu i oduševljene članove (nekima je ovo već treći uzastopni izlet na Vis!!) sigurno dolazimo i nagodinu. Naš vozač Josip uspješno nas je vratio u naš Grad, a svi udrugari još jednom su našoj Nadi zahvalili na odličnoj organizaciji i nezaboravnom izletu.
T.M.