Doček nove 2020. godine u Karlovcu (30.12.2019. – 2.1.2020.)

Već 5 ili 6 godina unazad, udrugari dočekuju zajedno Novu godinu. Koliko se sjećam, počelo je kod naše gostoljubive Mace u Župi, pa nastavilo na Igmanu, u Fužinama, na Čiovu, pa prošle godine u Dobri, a ove godine u Karlovcu. S punim povjerenjem u našu voditeljicu i vjerom u dobar provod ukrcali smo se na Pilama i prepustili sigurnim rukama našeg vozača Josipa, koji nas je vozio velikim autobusom iako nas je bilo samo 24. Široko svima. U početku smo bili dremljivi, ali kasnije je krenuo „catering“, kao što je to i običaj. U ponudi su bili domaći keksići, Jaeger i Bechtelovka.

Sve same ljekovite trave. Preporuča se za zdravlje. Povremeno nas je gospar Miro i u polasku i u povratku zabavljao, što pjesmom, što vicevima s broda i posebno njemu dragima o Bračanima.
I eto nas lakim hodom, već u 2 sata pred Hotelom Korana. Hotel je smješten u prekrasnom parku na samoj obali rijeke, a vlasnici, obitelj Srakovčić., su se pobrinuli za puno raznovrsne ponude koju hotel ima: sauna i konferencijska sala, restoran ala cart, organizacije izleta, obilazaka i sportskih aktivnosti, posjeti muzejima i okolnim dvorcima, biciklizam, rafting, penjanje. E, tu smo došli dočekat novu 2020. godinu. Sve renovirano i na nivou, i smještaj i usluga. U hotelu nas je dočekao naš vodič Dubravko Halovanić, umirovljeni brigadir HV.
Već to popodne smo počeli sa razgledavanjima, pa smo u 2 dana posjetili: Galeriju Vjekoslav Karas, dvorac Frankopan-Zrinski u Ozlju, pavlinski samostan na Sveticama i Muzej Domovinskog rata na Turnju. Svugdje su nam stručni ljudi, kustosi, pričali o onome što gledamo, pa tako Zavičajni muzej Ozalj čuva materijalnu i nematerijalnu baštinu toga kraja. Prati se putem pisane povijesti i arheoloških nalaza od mlađeg kamenog doba, rimskog razdoblja i seobe naroda. Vrijednim eksponatima je obuhvaćen srednji vijek i velike obitelji gdje se posebno ističu Frankopan i Zrinski, ljubitelji umjetnosti i mecene. Bogata je zbirka oružja iz svih razdoblja, pogotovo iz vremena kad su zadnji Zrinski ratovali s Turcima. Poseban je dio posvećen ozaljskoj slikarici Slavi Raškaj i njenim grafikama i akvarelima.
Na Sveticama smo čuli o najmlađem pavlinskom samostanu, koji je obnovljen 1994. godine, a dobio je ime po trima kapelama posvećenima Blaženoj Djevici Mariji, sv. Katarini i sv. Margareti. To je mjesto susreta, molitve i duhovnih obnova, izletište i odmorište. Uz vanjski križni put i špilju Gospe Lourdske, u samostanu se nalazi i kapelica Malog Isusa, gdje mnogi dolaze moliti za svoju rođenu ili još nerođenu djecu i za mlade. Glavni organizator i idejni začetnik svih dobročiniteljskih aktivnosti je pater Marko Glogović, čije je poslanje zaštita nerođene djece, a protiv pobačaja. Pavlini su oduvijek radili za dobrobit duša i društva u kojemu su živjeli. U Hrvatskoj su otvorili prvu gimnaziju i fakultet u Lepoglavi. Poznati su pisci, slikari, glazbenici, profesori i biskupi.
Kroz Muzej Domovinskog rata nas je proveo naš vodič, i sam sudionik ratnih zbivanja i Oluje. Iz prve ruke smo čuli kako je Turanj bio strateška važna točka u obrani Karlovca, gdje je neprijatelj zaustavljen u pokušaju zauzimanja grada i presijecanja Hrvatske. Unutarnji prostor zgrade muzeja je na 3 etaže. U prizemlju je uređena Spomen soba karlovačkim braniteljima, suvenirnica i kafić. Stalna izložba Karlovac 1991.-1995. je postavljena na 1. katu, a u potkrovlju se nalazi višenamjenska dvorana, knjižnica sa čitaonicom i uredski prostori. Sve je prezentirano suvremeno i sa originalnim predmetima, multimedijalnim sadržajima, video prezentacijama i filmovima u kojima posjetitelji samostalno otkrivaju i istražuju. Za najmlađe je postavljen edukativni kutić u kojem djeca kroz pitalice, slagalice i kviz mogu učiti o povijesti Domovinskog rata.
I eto nas na završetku Stare godine. Ručak u restoranu Žganjer u Ozlju. Tu nema čega nema: sa ražnja, roštilja ili ispod peke. I divljač i štrukle… Sve domaće, obilato, bez cifranja. Posluga ljubazna i uigrana. Specijalitet kuće je torta Katarine Zrinske iz 17. stoljeća. 12 slojeva, 30 sastojaka i barokni izgled. Vrlo nacifrano.
Predveče malo odmora i priprema za doček. U dvorani je bilo nekoliko grupa gostiju: iz Zadra, Zagreba i domaćih iz Karlovca. Najbrojniji smo bili mi iz Dubrovnika. Red glazbe, red plesa, red jela. Večera u 6 sljedova, ne znaš je li za gledanje ili za kušanje. Tartufi, biftek, divljač, i …. pazi sad! …. prepeličja jaja! Bilo je i interne zabave, pa smo u svom aranžmanu i zapjevali. A tek da vam ispričam kako su gospođa Jelka i gospođa Dijana s našom Nadom dogovarale pogrebnu povorku i naricanje… ne bi u detalje… crni humor, ali dobra zabava, stvarno za krepat od smijeha.
Na Novu godinu smo prošetali Zagrebom, popeli smo se uspinjačom na Gornji grad, napravili puno fotografija i prošli kroz tunel Grič, jednu od najposjećenijih lokacija ovogodišnjeg Adventa. Tunel je prigodno adventski ukrašen balonima, igračkama, poklonima i velikim orašarima koji „čuvaju“ sve to. Lijepo vrijeme je izmamilo i velike i male, pa je tunel prava velika šetnica.
Sutradan u 9 ujutro idemo na put prema doma, ali ne direktno. Treba svratiti kod našeg prijatelja Zorice na trkalištu. Dogovorili smo lešadu za ručak, dakle juha, lešo meso, pire i kiseli kupus.
U 7 uveče smo sretni i zadovoljni bili doma. Neka tako bude i dogodine.

Vidimo se. U zdravlju. Davorka.