92. Župa Dubrovačka, Đurovića špilja i Pridvorje

Još jedan izlet prebogat sadržajem – Župa Dubrovačka, Đurovića špilja i Pridvorje

U 13.30 krenuo je Libertasov autobus prema Župi u posjet Udruzi umirovljenika Župe Dubrovačke i njihovom renoviranom prostoru. Srdačni domaćini dočekali su nas s prepunom trpezom suhih smokava, kolača, narančina, domaće rakije i kruškovca. Tu smo se malo refali, zaželjeli im uspješan rad i krenuli prema aerodromu.

Cilj je bio Đurovića špilja, jedinstvena u svijetu zbog svoje lokacije ispod uzletišta zrakoplova. Spada u kategoriju srednje dugačkih špilja od 199 m i obiluje sigama različitog tipa. Probna arheološka istraživanja otkrila su da je ova špilja prapovijesni arheološki lokalitet, brončanog i željeznog doba (1. st. pr. Kr.). Služila je kao povremeno stanište i zaklonište tijekom niza stoljeća, a u blizini se nalazi i niz od nekoliko prapovijesnih gomila i gradina. U tom ambijentu, usred stalaktita i stalagmita koji se postojano uzdižu i spuštaju sa podova i svodova hodnika špilje, gđa. Mira Buconić nam je pročitala dvije pjesme konavoskog književnika Stijepa Mijovića Kočana: “Prvi put u porušenim Konavlima” i “Rogač”. U polutami špilje svaka riječ odbijena o naborane zidove dobijala je na težini.

Pošli smo dalje prema Pridvorju. U autobusu nam je gđa. Nada Zanze pričala o svojim uspomenama iz djetinjstva koje je provela u tome kraju. Objasnila je zašto se riječica Ljuta zove baš tako: budući je puna ljekovitih minerala, u stara vremena se koristila za liječenje stomačnih i drugih tegoba, a izvana se privijala na “ljute” rane i ljudima i životinjama, pa je od toga ostalo Ljuta.

Stigli smo u Franjevački samostan, na promociju knjige “Malvasija”, autora mr. sc. Iva Oreškovića. Promocija se održala u “turskoj kući”, odnosno u prostranoj dvorani koja je u doba Turaka služila dubrovačkoj diplomaciji za ugošćavanje truskih poglavara na prolasku za Herceg Novi, gdje su ih među ostalim delicijama ugošćavali i Malvasijom, plemenitom sortom kojom je u to vrijeme obilovao konavoski kraj. Vrijedno je spomenuti da je to vino, ne bez razloga, dobilo epitet – vino tolerancije. Naime, u vrijeme Dubrovačke Republike, u Gradu je obitavala i židovska zajednica, koja je konavosku Malvasiju priznala za košer vino. O Božiću i Uskrsu dubrovačka vlastela su slala darove, kako Židovima, tako i Turcima u zaleđu. Bili su to specijaliteti našega područja, s obaveznom Malvasijom. Nažalost se negdje izgubila mudrost i tolerancija koje su nam u naslijeđe ostavili Veliki, Mali i Umoljeni dubrovčani.

Pokrovitelj promocije je bio konavoski ogranak Matice Hrvatske u gostoprimstvu gvardijana Franjevačkog samostana. Sve su uljepšali mladi lijeričar u neizostavnoj konavoskoj nošnji i klapa “Atlant”.

Nakon promocije pošli smo na gornji pod (na kat). Treba se opet malo refat, ovaj put sirom, slanim sarđelama i maslinama. Pa čašu u ruku i po guc Malvasije ili prošeka, kako ko voli. A tek mantala…

I opet je pala pjesma: malo klavijature, malo klapa, malo se i zabalalo. Sve u svemu – promocija za pet plus.

Vrijeme je za ić doma. Odavno je mrak, kiša pomalo rominja. U autobusu toplo, nekome godi za drijemanje, a nekome razgalilo dušu za pjevanje.

Pao je i dogovor za slijedeći izlet, ali o tome drugi put.

DAVORKA

P.S. Iz knjige Malvasija

“Nikad ne kudi vino

tko s vinom zore čeka –

vino i najlošije kad je

bolje je od lošeg čovjeka”