91. Izlet u Pridvorje 12.12.2010.
Evo još osjećamo toplinu termalnih bazena iz Topuskog, a već nam je Nada priremila besplatan izlet sa iznenađenjem. S Pila u 1.30, Libertasovim autobusom krenulo se iz Grada prema Župi, našoj zelenoj oazi kroz predivan krajolik mora, borica, čempresa, kamena i pitomih dolina.
Prvo stajalište, prostorije župskih umirovljenika sa nezaobilaznom nasmijanom domaćicom Sonjom, smokvama, narančinima, rakijom i svim drugim delicijama za goste iz Grada.
Nas 40 i oho-ho, nakon lijepe okrijepe krenusmo prema Đurovića špilji, tom čudu prirode, gdje vječna voda plete i čipke stvara, koje ni jedna ruka još nije dostigla, a sve to ispod samog stajališta zrakoplova iz svih zemalja svijeta, pa se još popularno zove i Skycellar/Nebeski podrum.
Njezinih 199 metara niz i uz kamene skaline, sa sigama na sve strane, ostacima iz Kristova doba, dokazuju i pokazuju da je i onda narod bio i pametan i domišljat kad je u pitanju zaklon i od vremena i od nevolja, sve se još dotjeruje i dorađuje, još puno svijeta i ne zna za to čudo, ali jednog dana i tu ljepotu će netko zapisati u svjetsko čudo i prirodnu ljepotu našeg grada i države. Još će dugo speleolozi, geomorfolozi i paleontolozi tražiti, pronalaziti i zapisivati njeno bogatstvo.
Pri vrhu skalina, iznenađenje, usred špilje Mira Buconjić i recitacija o kraju, ljudima i običajima, svi slušaju i osjećaju se dio kraja, ponosni na još jednu sačuvanu ljepotu svoje domovine.
Odlazimo dalje kroz selca i zaseoke, pitome i ljudskom ljubavlju sačuvane, srušene pa opet izgrađene, ne otuđene, svoje. Prelazimo preko rječice Ljute, okružene selima, toplim ljudima, od kojih su i mnogi potomci u autobusu. Naviru uspomene, suze, vjerujem, na djetinjstvo teško, ali sačuvano kao uspomena, nikad zaboravljena. Nada se sjeća svojih koraka, svoga trčanja kroz putiće i ograde, nemirno djetinjstvo, a opet tako lijepo i tako svoje. Šteta, tek kad sazreš, počneš razumijevati svoje stare, koji su uvijek bili u pravu.
Dolazimo i do samostana Sv. Vlaha u Pridvorju, glavnog razloga našeg dolaska.
Samostan u sred sela, gord, visok sa ponosnim zvonikom, obnovljen nakon nekoliko rušenja. Pred vratima upaljena svijeća, vijenac cvijeća i ploča-zahvalnica u spomen prvom hrvatskom predsjedniku Dr. Franji Tuđmanu. Laka mu zemlja hrvatska.
Opet topao doček samostanskog gvardijana, gosp. Nika Kapetanića, arhivista Zorana Perovića, poznatog profesora i pisca gosp. Stijepa Obada i samog pisca knjige za promociju gosp Iva Oreškovica i supruge.
Tu je i mali znalac župskih, konavoskih i primorskih pjesmica uz lijericu, Stjepan u ponosnoj konavoskoj nošnji, tu je grupa Atlant, sa toplim mediteransko-dubrovačkim pjesmama, mlade Konavočice i brojni gosti, a bilo ih je i na nogama.
Na promociji knjige “Malvasija” gosp. Iva Oreškovica govorili su mnogi, a mnogi su i sudjelovali u njenom nastajanju, pa saznati sve i doživjeti, bilo je moguće samo na licu mjesta.
Zahvaliti svima na prekrasnoj večeri, na domijenku, na znalački upakiranoj “Malvasiji” na oslikanoj i dotjeranoj knjizi, moglo se samo tamo u Samostanu, uz domaće i vrijedne ljude ovog podneblja, kojima treba zahvaliti, ali i pomoći, jer sve je to naša hrvatska materijalna baština i kultura.
Nada je rekla da se svojevremeno odlučila pjeske “prošetati” od Pridvorja do Grada, da bi osjetila svu patnju i požrtvovnost svojih dragih, a ja bih, pješke do Pridvorja na još jednu ovakvu promociju knjige i ljudske ljubavi prema svome.
Vidimo se uskoro na zelenoj menestri na istom mjestu.
Bog s vama, čuvajte se i volite se.
Beba