71. Topusko proljeće 03.04.-11.04.2010.
Ovaj put, 03.travnja 2010, nije nas bilo mnogo. Druga grupa tko zna koliko već puta ide na odmor i rekreaciju u Top Terme Topusko.
Putem se pjevalo, upoznavalo i veselilo. Lijepo je svaki put upoznati nova lica, steći nove prijatelje, izmijeniti adrese i telefone, pa se opet družiti na povratku u Grad.
Topusko nas je dočekalo u suncu, prva grupa nabrala poljskog cvijeća pa okitili stolove, bilo je i suza, zahvalnica. S nama i Splićani i Zagrepčani, djeca i mladići, k’o velika obitelj, blistaju se oči od radosti. Volimo se i brinemo jedni za druge.
Od jutarnje gimnastike, kupanja u predivnim bazenima, terapija, i kavica, pa šetnji po procvjetaloj prirodi, srce da ti stane i ne možeš reći da je u “nas” bolje. Cijela Hrvatska je procvala, jutarnjom rosom okupana, pa te najednom strah da to ne nestane ili da netko ne odnese.
Strah te voljeti, ljubav da ne prestane…Tu i tamo po neko zgarište, ali odmah pored, nove kućice, krovovi crveni od radosti, od mira i sigurnosti koju samo Domovina daje.
Beba Pažin
Topusko se ne zaboravlja lako i dogodine sam sigurno opet tamo! Daj Bože da svak to sebi može prijuštiti barem jednom godišnje… Bila mi je čast voditi ovako veselu i raznoliku grupu, a nadam se da će i moj treći odlazak u Topusko biti nezaboravan, pun novih poznanstava i druženja sa starim prijateljima! Posebno me razveselilo vidjeti i biti u Topuskom s već poznatim članovima naše Udruge, a dodatno veselje svima osigurali su naši najmlađi članovi! Bilo je ugodno vidjeti i poznata lica osoblja hotela, a mislim da je cijela grupa najviše uživala u restoranu hotela gdje su nam konobari i kuhari svakodnevno ugađali 🙂 Osim terapija koje nam je propisao liječnik i koje su ove godine bile još bolje i kvalitetnije nego lani, ja sam sebi prijuštila i nezaboravnu vinsku kupku i uživala 30 minuta u hidromasažnoj kadi! Znam još neke članove koji su sebi prijuštili nešto novo i proživjeli nezaboravna iskustva koja su nam u Dubrovniku financijski potpuno nedostupna. Bilo mi je zaista prekrasno i sa sigurnošću mogu reći – vidimo se sigurno opet u Topuskom! Pozdrav cijeloj drugoj grupi!
Nina Lasić