66. “Zlatna pčela” dani meda Topusko 18.-21.02.2010.
Četvrtak 18.02. odlazi s Pila rano ujutro pun autobus članova Udruge različitih generacija. Pred nama je dosta kilometara, puno sati sjedanja. Iako pospani, svi smo veseli i ništa nije teško u dobrom društvu. Vozač Luko ugađa našim željama što se tiče glazbe, ali i pauza za mali odmor. Od 11,30-13 sati slušamo radijski prijenos inauguracije našeg novog predsjednika. Vrijeme je brzo prošlo. Iznenadili smo se koliko snijega i leda ima u Topuskom i okolo njega. Smjestili smo se u hotel Toplice i odmah svi u bazen. Pojavilo se i sunce. Sretne i vesele glave vire iz vanjskog bazena i tako otklanjaju umor od putovanja. Nakon večere gledamo nastup HKUD-a, folklorne grupe iz Topuskog. Petak – odlazimo za Zagreb preko Gline i Petrinje. S nama je vodič gosp. Mate koji nam priča o stradanjima toga kraja u Domovinskom ratu čije se posljedice vide još i danas, ali i o drugim povijesno kulturnim znamenitostima. U planu je posjet Muzeju suvremene umjetnosti i Klovićevim dvorima.Dolazimo do velebnog zdanja Muzeja suvremene umjetnosti. Uz stručnu voditeljicu obišli smo sva tri kata. Voditeljica nam je predstavila postav Zbirke u pokretu.Njena izlaganja pomogla su nam donekle shvatiti izložena djela. Izišli smo obogaćeni jednim novim iskustvom i saznanjem o suvremenoj umjetnosti. Pozornost su privlačili veliki tobogani, naročito naših najmlađih članova.Oni najhrabriji i su se i spustili.
Nakon toga Klovićevi dvori i izložba „Vlaho Bukovac, hrvatski kozmopolit“. Imali smo izuzetnu čast da nam je Vlaha Bukovca i njegova djela predstavio autor izložbe i monografije gosp. Igor Zidić. Svaku fazu života i rada,sve stilove njegove umjetnosti, okolnosti u kojima je radio, tko bi bolje tumačio od najboljeg poznavatelja života i stvaralaštva velikog umjetnika. Pozorno smo ga slušali,postavljali pitanja i koliko smo se dugo zadržavali u pojedinoj sobi , najbolje govori to što su se druge grupe posjetitelja izložbe, na hodniku bunile i negodovale što moraju dugo čekati.Lijepo je bilo vidjeti rijetko izlagana platna, aktove „Velika Iza“ i „Ružičasti san“. Na kraju su se kupovale knjige Vlaho Bukovac, a autor Igor Zidić svakome se na knjigu potpisao s ljubavlju. Imali smo vremena trknuti i do Trga, do Katedrale, do neke butige. Slijedio je povratak u Topusko,a onda noćno kupanje.
Subota – u hotelu se održavala manifestacija Zlatna pčela ili Dani meda Sisačko – moslavačke županije.I naša Udruga se uključila u događanja na Danima meda.Na prelijepo aranžiranom štandu predstavila se svojim mednim proizvodima gospođa Mare Knego iz Komolca obučena u narodnu riječku nošnju. Uz nju su bile u nošnjama dvije Konavoke, jedna Mljećka i jedna Primorka,članice Udruge. Štand je plijenio pozornost svih izlagača i posjetitelja.Pet članica Udruge bile su u Povjerenstvu za ocjenjivanje preko 50 vrsta kolača na bazi meda i nije bilo lako izabrati najbolje i najkvalitetnije.Vrhunac ove manifestacije bio je Pčelarski bal i svečana dodjela medalja i priznanja . Ssudjelovali smo i mi na svečanosti i uz veselu glazbu družili se s pčelarima,plesali i pjevali.
Nedjelja – jutro smo iskoristili za kupanje u bazenima ,a nakon ručka povratak u Dubrovnik. Ponovo pjesma ,šala, vicevi. Dječak Niko nas je jako razveselio svojom interpretacijom viceva i anegdota.
Sretno nas je doma doveo Luko ,a naročito dionicom od Vrgorca do Ploča za koju se nadamo da će se uvrstiti u gradnju i što brži završetak...
Mila Sturica
Top Terme su same po sebi umirujuće, opustajuće i po zdravlje jako potrebne, ali posjeti Muzeju i Klovićevim Dvorima, su bili slag na torti…
U Muzeju smo se rastrčali k’o mala djeca, htijući i pored vodiča vidjeti što više, bolje i brže od drugih…/starci k’o djeca../
Tako smo “dječji” ušli i u Klovićeve Dvore, da bi nas nakon kratkog vremena sve “pokupio” nečiji topli ali čvrsti glas…Brzo smo se sabrali i umuknuli od topline glasa i raskošnosti remek-djela po zidovima…
U nevjerici gledajuci i slušajući, pali smo u “trans”, od silne ljepote i umijeća gospara Igora Zidića, jer on jedini zna kako nam podastrijeti Bukovčev život gotovo “na pjatu”,pa nitko nije ni trepnuo od te raskošne čipkaste bjeline, tih nježnih ruku, koje “govore”, vjerujem i da smo zajedno “šetali” Cavtatskim bogatim vrtovima, uz Bukovce i njihovu djecu, pa smo se odjednom osjetili preponosni imati i biti u “posjedu” takvim veličinama kao Vlaho Bukovac,a ponosa nam nešto treba, pogotovo u zadnje vrijeme..Bravo,bravo, Thank you so much!!!
Nada, Vama i kapa i klobuk doli…Bog
Josip i Beba Pažin