301. Sinjska alka
Društvo u sastavu Katica i Niko, Nada i Ivo, Niko, Anuška, Dubravka, Nada i Branka, 5. kolovoza u osam ujutro se uputilo s Pila prema Sinju, na još jednu Alku. U Neumu, po običaju, kupujemo spenzu. Po dolasku u Sinj posjetili smo Muzej Sinjske alke gdje smo s vodičem razgledali stalni postav. Tradicionalno, odlazimo u Zorice na ručak, a što drugo nego arambašići, i nakon šetnje po Sinju, na tribine gledamo Baru koju je dobio Alan Grčić Filipović.
Noć je pala, mi krećemo prema domu na Svilaji, pronalazimo put, smještamo se i polagano u krevet.
Ujutro, nakon doručka, jedna ekipa šeta do Orlovih stina, a onda zajedno odlazimo u Sinj, i nakoj šetnje i šopinga slijedi lešada u Zorice, pa opet na tribine gledamo Čoju, hoće li se ii neće održati. Ipak, vrijeme je popustilo i Alan Grčić Filipović pobjeđuje i Čoju.
Nedjelja, dan od Alke. U planu nam je bilo kupanje u Peručkom jezeru, ali od toga odustajemo, bura je rashladila želju u nama. Klliska trava i mokra Svilaja baš i nisu izazov za odlazak na vrh Svilaje. Odustajemo i idemo vidjeti izvore Rode i Graba,prolazimo pokraj Sikiričevih Mladenaca, kroz Trilj i idemo do Ajdukovićeva konjičkog kluba u Košutama. Nema nikog, samo psić čuva štale.
Kod Zorice na ručku gužva.Pečena teletina bogme dobra, nema nigdje takva mesa kao u Sinju. Naša Katica vrijedna ko uvijek, pomogla konobariti i tako smo “navrijeme” dobili ručak. Nemamo ulaznice za Alku i snalazi se svatko od nas kako je odgledati, s tribina ili s prozora.
Ovo je moja dvadeseta Alka. Naprosto obožavam gledati te vrle momke u nadmetanju. Taj spoj konja, čovjeka i koplja, to jedinstvo i oko sokolovo je ono zašto u Sinj treba ići. Dragi Alkari hvala Vam za sve vrijeme koje sam provela gledajući Vaše u jedan, u dva, promašio, u ništa i u sridu.
Slavodobitnik 301 Alke je Tino Radanović iz Dicma. Čestitke Tinu i nadam se da se vidimo i dogodine.
U ponedjeljak ujutro čistimo dom i krećemo doma. Stajemo u Sinju, ekipa ide vidjeti grad koji se obranio od Turaka i crkvicu s koje pucaju mačkule. Ja i Dube se nalazimo sa Antom Buljem i po pravom planinarskom običaju predajemo ključe doma uz zahvalu divnim Sinjskim planinarima koji su napravili svojim dobrovoljnim radom jedan od ljepših domova u Hrvatskoj.
Hvala planinari, hvala Sinjani, hvala svi sudionici Alke, a posebno Alkari.
Tri naša dana su bila ispunjena radošću s Vama.
Do dogodine. Alki vjerna Nada.