49. izlet: Topusko i Hrvatska Kostajnica 08.10.-11.10.2009.
Ukupno 24 člana uputilo se u 5 ujutro iz Grada. S pristojnim stajanjima u Topusko smo stigli u 14,30. Tamo su nas čekala još dva člana iz Zagreba. Brzo raspremanje pa u bazene. Voda ugodna, voda liječi umor, a smijeh odjekuje bazenom. Kao da nismo putovali! Vozi nas Niko iz Libertasa, prekaljeni vozač, zavoje nismo ni osjetili.
Svi na večeru pa neki u šetnju, a neki na spavanje. Mnogi su prvi put u Topuskom, a k tome radoznali. Petak dan ujutro slobodan. U 13 sati Sat povijesti s legendom Željkom Gregurićem. Dogodio mu se srčani udar, ali nam nije mogao odoljeti, a ni mi njegovim kazivanjima. Kako na nas djeluju njegove priče, životna istina, ljubav uokolo da kad nam je pričao o vodi i kako ona reagira, poslje smo joj pjevali u bazenu. Željko nas je naučio slušati vodu, razumjeti malu pčelu, shvatiti dugovječnost prirode, da se ptice vraćaju da smo mi samo djeca – dobra ili loša. Ručak u restoranu, zajednički s načelnikom Topuskog, gosp. Nikolom Abramovićem i direktoricom hotela gđom Đurđom. Srnetina dobra, neki su jeli žabe, a neki pizzu – tko što voli. Razmjena poklona, atmosfera srdačna. Pa mi smo tu za buduća vremena!
Posljepodne su članovi proveli većinom rekreativno, netko na bicikli, netko u šetnji, ali bilo je i opuštajućih trenutaka – za neke u krevetu, za druge na masaži, a za treće u bazenu. Večera pa u bazen do 23 sata! Valja nama ujutro za Kostajnicu… Predlažem što je i prihvaćeno – idemo jednim, a vraćamo se drugim putem.
Glina, na Dvor pa na Kostajnicu. Vozimo se gore, dolje, lijevo, desno, preko gora i dola, same šume ljeske, hrasta, oraha i kestena. Po gdje koje auto, a i jedna policijska patrola. Prebrzo je pedeset. Lijepa ti je naša zemja jesenja… Nijansi kao u priči i kao da se natječemo tko će neku novu boju otkriti! Stižemo u Kostajnicu. Neki idu u šumu na branje kestena, drugi u umjetničku galeriju na otvaranje izložbe. Krcato štandova privlači pažnju. Tražimo kestenove proizvode. Pljeni štand osmogodišnje škole. Nada kupuje šešir od lišća kestena pa paradira. Idemo u veliki šator. Dobar program, a i odlična ponuda jela i piva. Poznati peku kestene u keceljama – donijeli smo doma Bandićevu i Vesne Škare-Ožbolt! Oko 16,30 kišni povratak u Topusko. Večerivamo pa upadamo u bazene sve do 21 sat. Nedjelja – pokret u 9. Put, pauza, put, pauza… Zove nas Pavo Jerković na čašicu pića u Vilu Neretvu. Naš podmladak Niko i Vlaho pričaju viceve u autobusu. I tako polako… došli smo kućama navečer u 19 sati, sretni, sretni… zaista sretni!