21. izlet: Pelješac 30.11.2008.
Na Pelješac su išla 51 člana. Idemo autobusom na jednodnevni izlet. Dogovorili s nekim vinarijama posjete te ručak u Antunovića u Kuni. Vodič nam je gosp. Maro Jelavić. Cijelo vrijeme puta nam neumorno priča o vrijednim rukama pelješkim, prošlosti Pelješca, uzgoju mušula i kamenica danas i nekad… Bogato je njegovo znanje, a još je vrijednije kad nam ga tako rado prenosi. Svraćamo u Ston, posjećujemo muzej te krećemo prema vinariji Miloš u Ponikvama gdje nas dočekuje vlasnik ikazuje o svojim vinima. Slijedi degustacija!
Produžujemo za vinariju Dingač u Potomju. Tamo nas je dočekao tajnik obrtničke komore gospar Nikola Kalafatović s gosp. Brankom Ruskovićem, živim svjedokom pelješkog običaja “PONOS” radi kojeg je i upriličen ovaj izlet. U konferencijskoj sali u vinariji s gustom smo slušali starog gospara tako svježeg pamćenja i odlučili da zaista taj običaj trebamo oživjeti i potaknuti mještane na razmišljanje i akciju. Mislimo da ima smisla. Slikovito nam je objašnjavao težak život pelješkog težaka.
1.kg šećera je bilo 13 dinara ili 10 litara vina. S jednim vagonom vina familja je bolje živjela, a s dva je mogla i djecu školovati. Nije bilo patvorenog vina. Za prijenos vina do luka koristio se magarac ili mazga. Odatle magarac na etiketi Dingača. Vino se prenosilo u mješinama koje su kupovali od hercegovaca, tj. brave. Odlazimo u vinariju Matuško. Vidi se da dobro uložen novac s korektnim radom daje prave rezultate. Uz degustaciju vina kupujemo i pobjedničko vino na Sabatini 2008. “Reserva”. Netko će s dobrom bocom vina proslaviti rođendan! Idemo u Kunu, crkva Gospe Delorite, samostan. Razgledamo slike Medovića, Testena… zatim na ručak u seosko domaćinstvo Antunović. Dobar ručak, slane sarđele u izvrsnom maslinovom ulju, pikačić na kiselo, leća, domaća spiza. Sretni, bogatiji za još jedno druženje, vraćamo se u Grad. I opet čujemo ono isto pitanje: a gdje ćemo sljedeći put? Odmorite, nismo još ni doma stigli.