113. DRUŽENJE U VINOGRADIMA DUBROVAČKE MALVASIJE NA PRIDVORSKIM STRANAMA
Jedna narodna kaže: “O muci grozje zri”, a druga: “Ako nemaš posla, posadi vinograd”. E, pa gospar Ivo Orešković ga je, unatoč tome što je imao sasvim dovoljno posla, ipak posadio. Tako je počela priča o revitalizaciji autohtone dubrovačke malvasije u Konavlima.
Gospođa Nada nas je okupila da damo svoj mali doprinos tim naporima i čestitamo na tituli prvaka svijeta za prošek “Malvasija Dubrovačka Karaman”, berba 2007.
Polazak iz Grada u 6.30, malo rano, ali što se može. Zbog nevelikog odaziva, išli smo privatnim autima – nas 12. Dobrodošlica je prošla uz marendu, piće i malo priče, jer rosata ne da u lozu dok je sunce još nisko.
A onda u akciju. Većini prisutnih ovo je bio prvi ulazak u vinograd – događaj za pamćenje. Gospar Ivo nam je dao upute kako preraslu lozu podići na žičanu konstrukciju. Na našu iskazanu želju da dođemo i na jesen u berbu, uvjeravao nas je da je to težak posao za nas i veliki napor za ruku nenaviknutu u baratanju škarama.
I tako, nas po dvoje (ili dvije) sa svake strane u redu. Sagni se, podigni i protegni. Pa kreni dalje – sagni se, podigni i protegni. Kakav aerobik! A onda krene i priča. Bilo je tu tema o hrani, o zdravlju, o muškima, o ženskima, o djeci. Čuo se i šušur, i dozivanje, i pokoja pjesma, i pokoji vic. Vodonoše su nam bili gospar Ivo, mali Roko i Niko s njima. U neka doba bilo je previše sunca, ali zadovoljstvo urađenim podiglo nam je moral.
Ručali smo u restoranu “Tomislav” na Zvekovici. Pečeno, patate, mladi luk i vino su nas vratili u formu, ali i oborili tlak, pa smo se vratili u Pridvorje i prostrli na čistinu, pokraj puta i vinograda, ispod dva duba, čekajući da sunce ohane, a mi nastavimo posao. Do sedam uveče smo sve skupa obradili sedam (7) tisuća loza.
Po obavljenom poslu gospar Ivo nas je ispratio inćunima, sirom i vinom, poklonima i riječima pohvale i zahvale, te obećanjem za zajedničku jesensku berbu.