110. Cavtat 15.05.2011.
Tradicija zove, Supetar čeka
Čitav tjedan prije nedjelje 15. 5. naši telefoni su radili do
usijanja, provjeravali smo vrijeme, kišu, buru, jugo i što sve ne…
Tako smo se bili “naoštrili” za poć na Supetar, koji je zbog nevremena
jednom već bio otkazan, a sadnice-ulaznice pohranjene i tužne čekale bolje
dane, da smo sami sebi i prijateljima-članovima govorili, “ma idemo, pa taman
plivali”.
Osvanula i ta nedjelja 15. 5. nekako polusunčana, polusiva i prijeteća
varljiva, ali mi tvrdoglavi/čitaj odvažni, sadnicu pod ruku i na Peskariju.
Bilo nas je tridesetak i nakon konzultacije sa iskusnim na licu mjesta,
neki su se okrenuli na peti pa kažu, “e, ako ne vozi brod, vozit će autobus”
i trka na autobusnu postaju pa do Cavtata, a oni drugi, zna se, što će
njima malo šiloka, malo valova i culjanja, skočismo u brod sa nekoliko
stranaca.
Ljudi moji, ne da je culjalo nego udaralo, polijevalo, uspinjalo
se i padalo, sve samo ne mirno vozilo. Jadni stranci, poblijedili, pa
pozelenili, a mi domaća čeljad počeli oponašat valove, pa se smijat uz
vesele uzvike da ih ohrabrimo…
Gospe mi, nijesmo Supetra skoro ni vidjeli, ostao on “zatrpan” pjenom
morskom i zavijen u neki čudni vjetar, pa mi morasmo skrenuti put Cavtata.
Susreli se sa onima iz autobusa i nastavili dalje “šetati” sadnice put
Adrijane, lijepog prostranog broda na odmor i na objed, a objed “stigao” baš
u pravo vrijeme sa, odakle drugo, nego sa Supetra gdje nas je i čekao…
Veselju nigdje kraja, ali je zato grahu i suhom mesu brzo doš’o kraj,
pa raznovrsnim kolačima, vinu, i bezalkoholnim pićima.
Pridružili su se nama i neki iz drugih podružnica, slučajno ili namjerno,
ne znam, ali se nisu micali od nas do zadnjeg pjata…i repeta…
Neka su, mi smo udruga za sve i svi su za udrugu, je li nam bilo lijepo, pa
pogledajte naše lijepe slike, jer ako “laže koza, ne laže rog” što bi rekli
naši stari, sve to mi lijepo ovjekovj ečimo sa slikama za buduća pokoljenja i
za nevjernike…Šalim se, naravno…Svi ste dobro došli u naše prijateljsko
ČLANSTVO…
Adio, Bog, vidimo se 18. 5. u 18.00 ura ispod ulice Boškovića da i njega
proslavimo i s ponosom ga se sjetimo.
Beba