112. Pješke kroz proljeće u Župi 22.05.2011
PJEHE PRO ŽUPE
Ka se u premajeće biljni sviet rastravenja, sve figura, a ako se pođe u đir, uz vizitu starina, impresion je intieri.
Dvaeste setemane u godištu, a devete neđeje odka je arivalo premajeće, uputilo se hodi dvie-tri ure na noge kako bi ośetili brč cvjetanja. Tako su se u Župi dubrovačkoj, ko pravi jubiteji hrvatskih tradicija i prirodnih ljepota, članovi Udruge susreli sa zaštićenim, ali ruševnim zdanjima još iz Dubrovačke Republike i rascvjetanim docima na jednu bandu i pokošenim pečicama na drugu bandu.
Negda je u Župi bilo toliko krava da je ograđena mjekara na poziciji koja se sa zove Mljekara, a u kojon se skupjalo mjeko i prodavalo u Gradu. Pred veče, iz doma bi mlados uputili da odnesu bročice s mjekon na mjekaru. Ta nie bilo na stotine televizijskih programa i virtualnih igara, pa bi oni onda ostadali šaliti se, zadirkiva i baca oćadu do dubokoga mraka na klupama ispo masline, na Mljekari. Znalo se dogodi da je mladica župka u bročici umjesto mjeka remućala vodu, samo da bi imala skužu za ariva na Mljekaru. Kako se nedga okupjala mlađarija, tako su se ovaj put ispo masline skupili jubiteji, okle se partilo u điravanje.
Prie nego je ograđena magistrala jedini put kroz Župu je išo pro Mljekare. Tiem se putem kumpanija abrivala, pa pro mosta ograđenog 1858.g. na Rieci Velikoj, okle se dae otvara vista na Rasadnik za južne kulture osnovan 1908.g. i ostatke ljetnikovca Zuzorić-Ramenelli-Kisić u Čibači. Tu bi se negda skupjali veliki umjetnici i moćni judi, a danaske je sa surganom kupjertom ljetnikovac zarasto u brštan. Put je jubiteje dae vodijo iza mira koji opasuju biće i ljetnikovac prema Žitkovićima. Predaja spjegava da je vlasnik i graditej miraca pri gradnji reko sve će se sronca i raspoteza, misleći na zdanje, ali mirci će osta. Para se da je bijo u pravu.
Kala Žitkovića mogle su se viđe kućištine u šumu zaraslog ljetnikovca Zamanja i staro naseje kućica sve soreno za rata 1806.g. ka su francuzi arivali „oslobodi“ Dubrovačku Republiku, a rusi, crnogorci i srbi opjačka i primića. I ovđe predaja ima nešto za rie. Naime, prema predaji i francuzi i rusi, crnogorci i srbi, domaćim su judima spjegavali da su oni njiovi oslobodioci. Ako bi hi agvantali, svakako bi hi svega liberali.
U samijem Žitkovićima vizitalo se crkvicu Sv. Mihajla u kojon se svako veče kroz ovaj mjesec moli rozarij. Poznavajući tradiciju sikuro je i pjesnikinja Lukrecija Bogašinović na isti način molila u ovoj crkvici čia je bila vlasnica.
Na Rovanju, odnosno Čelopecima, izdvora je vizitan kovenat bijelijeh fratara i crkva Sv. Vicenca iz 1621.g. koji su bili opjačkani 1806.g. ko i 1991.g. Malo se i ohanulo u hladu starijeh čempresa koe su posadili još soldati koji su bili u austrijskoj soldačiji.
Nedaleko koventa nalazi se golubinjak Golubarda, ograđen neđe koncem 16. st., a prvi poznati spomen je iz 1837.g. Golubinjak ima 64 buže za smještaj golubova.
Jubiteji su iz Čelopeka hodili dae put Sabovine. Tamo je vizitana zaštićena kućiština ljetnikovac Sabovina. To je veliko imanje i ladanjski objekt primićan i soren isto 1806.g. i nie nigda rekuperan i na taj način je dielio ćes svojega vlasnika Saba Giorgija koji je bijo ultimi dubrovački knez.
Na putu prie Zagrude ohanulo se u hladu borova i čempresa i okriepilo se sa onijem iz rusaka. Projetni vonji poja otvorili su sve apetite.
Put kroz Mandaljenu vodijo je mimo crkve Sv. Marije Mandaljene iz 1285.g. anci spajene i opjačkane 1806.g. Crkva je obnovjena, ali niesu se mogle obnovi spajena crkvena libra s povjesnijem podacima o Župljanima. U Mandaljeni se nalazi i obnovjena blagajna za štednju i zajmove iz 1906.g. u kojon je sa zavičajni muzej. Dakako. Mandaljenu nie zaobišla ni 1991.g. ko i cielu Župu.
Na finimentu je đirata arivala ponovo do Mljekare.
Miše Miloslavić