109. Split,Sinj, Trilj 7. – 8. 5. 2011.
Pa i nije baš jednostavno opisati ovaj izlet pun iznenađenja, lijepog druženja, prekrasnih vidika, dobre zabave i nada sve predobre glazbe…
U 6 sati s Pila, s bijelom “karavelom” i odličnim vozaćem, pa put pod noge i u nove doživljaje.
Split, pun svijeta, pun šarenila, pun cvijeća, a sve u stilu proslave svog zaštitnika Sv. Dujma… Procesije, govori i molitvi pune crkve uredjene za ovu veličanstvenu prigodu, koju zahvalni Splićani i okolica nikad ne zaboravljaju…
Rastrčali smo se po gradu, tko će više vidjeti, na sve strane stići i ništa ne propustiti. Pročitajte više:
Kad su noge rekle “ne mogu više” tražila se stolica više, ali samo oni sretniji su našli i odmarali se do najavljene regate, koja je pobjedom Splićana nad Cambridgom i Oxfordom donijela još više veselja u sva srca i ozarila sva lica…
Dioklecijanova palača, puna cvijeća, natjecateljskih domišljatih aranžmana, da ti srce stane i da poželiš sve odnijeti doma. Pobjednici Mađari i nisu nam baš “sjeli”, ali eto neka
im bude samo ovaj put.. Mi smo naučili na naše cvijeće, boje i aranžmane, pa smo ovaj put “progutali” pobjednika.
Putem do Trilja divili smo se nabujaloj prirodi, žutoj brnistri i drugom livadskom cvijeću, poželiš da ti je opet desetak godina pa da se opet zaletiš niz te livade, da se valjaš
i vrištiš od sreće, bereš i daruješ cvijeće.
Hotel Sv. Mihovil na samoj bistroj Cetini, prostran i okupan u suncu pa se sjaji i prelijeva. Sobe-apartmani, čisti i ugodni, kao da si doma, večera slasna, vino domaće ili neko drugo, posluga tiha i brza, a onda zvuci najljepših pjesama iz naših vremena, pa iz modernih, pa sve po ukusu i po narudžbi. Nenad Vetma, a tko drugi, pa samo mu ime govori, nenadano se pojavi, pa srca i dušu napuni.
Te noći i Zagreb je “slušao” Trilj i Vetmu.
Nakon doručka, posjeta Sinju i crkvi Gospe Sinjske, arheološkog nalazišta-Tilurijum, pješaćenje do izvora rijeke Rude, bistre i brze rječice zagrljene nabujalim zelenim ogrtaćem raslinja i bilja, osjetiš da se pluća dižu i spuštaju u pravilnom ritmu, da si se sljubio s majkom prirodom koja samo daje i nikad se ne buni, koja te voli i grli kao svoje dijete, osjetiš da si doma, da to nikad nećeš i ne smiješ napustiti, ali i da ćeš voljeti i čuvati i uvijek se vraćati.
Nakon predivnog ručka u selu Merčepi krenuli smo doma sretni i zadovoljni sa programom, koji uvijek oduševi i ugodno iznenadi.
Hvala Nado.
Do idućeg izleta na Supetru, zdravi i veseli bili.
Beba