107.Terme Tuhelj 26.03-02.04.2011.
Izlet iznad očekivanja – 26. ožujak 2011. TUHELJSKE TOPLICE
Kao i do sada u očekivanju novih doživljaja, krenusmo 26.3. rano u cik zore na put iznenađenja u Tuheljske Toplice… Autobus, predivan, udoban, vozać Gosp. Miho Borković, profesionalac u pravom smislu te riječi… Svi članovi, pun autobus, zadovoljni i sretni pozdravljaju se sa novim i starim članovima…Dijeli se tekuća dobrodošlica,domaći kolači, radio svira, ostavljamo grad za neko vrijeme… Gospodja Nada čita bogat program kojeg je osmislila za nas i želi sretan put svima…
Da sto puta prođeš, sto puta iznova pronađeš nešto novo za slikati i uspomenu ovjekovječiti, more k’o ulje i rajski otoci ostaju iza nas. Vrijeme, uvijek k’o naručeno za nas, oblake sunce pozlaćuje kako izlazi, slika predivna, nema nigdje ništa ljepše, a sve naše… Duša raste, srce treperi, sretan što si živ da možeš uživat u ovom krajoliku…
Nakon par stajanja i kavom osvježavanja, nastavljamo put prema toliko puta opjevanom hrvatskom zagorju, pitomom kraju Lijepe Naše za koju se toliko krvi prolilo i toliko stradalo… Rano poslijepodne, ugledasmo predivan prizor, zelene “brege”, male “hiže” i vrijedne ljude u poljima već odavno uzoranim, a mnoga i zasađenim.,vrtiš glavom i desno i lijevo, da ne bi što promaklo, aparati škljocaju punom parom, sve bi snimio i sve ponio sobom za uspomenu…Tuhelj, taj predivan zagorski gradić sa svojom prirodom, kućicama i crkvicama, stoljećima čuvanim i teško očuvanim, čini se raj na zemlji, hotel, velik, prostran,svijetao i čist k’o suza na dlanu, bazeni, jakuzzi, saune, blatne i solne kupke, ljuljačke, vodeni kreveti, švedski stolovi i hrana, sve po našem ukusu i bolje i više od toga…poželjesmo ostati puno duže…
Nedjelja, dan za istraživanje, upoznavanje, uživanje…odmah poslijepodne zatrčasmo se u okolicu, netko lijevo, netko desno među te bajkovite kućice pune cvijeća, zelenila i vrijednih nasmijanih ljudi…Da ne volimo ovako jako svoj grad, poželjeli bi i ostati tamo vječno… U ponedjeljak, nakon kratkih formalnosti prelazimo slovensku granicu i kupamo se u Termama Olimia i Aqualuna, ručamo kod susjeda i obilazimo malo uredno slovensko selo. Između kupanja, blatnih i solnih kupki, jakuzija i sauna, odmaranja na vodenim krevetima, uživanju u stručno i znalački odabranoj hrani, uspjeli smo obići i Klanjec, veličanstveni muzej A.Augustinčića, učenika velikog Ivana Meštrovića, nadaleko poznat Franjevački samostan posjetili i slikali sarkofage velikih grofova Erdody…sve to sa stručnim vodićima ili kustosima…
Na putu prema Kumrovcu posjetili muzej “Staro selo” spomenik bivšeg predsjednika, te spomenik A.Mihanoviću /Lijepa Naša/, uživali u piću i kavi na brijegu dvorca Miljana, slikali grofove Ratkaj, slušali o zabranjenoj ljubavi na Grešnoj Gorici… Utorak je rezerviran za kupanje i opuštanje, aerobic za one s viškom kila i manjkom energije, zajedničke šetnje krajolikom i ispijanje kavica u obližnjim kafićima. Da je svijet malen dokazuje i lokalna liječnica iz Dubrovnika, te vlasnica ljekarne takodjer iz Visočana iznenadjenju nikad kraja, pa selo Dubrovčan. Eto, ima nas svugdje a zašto i ne bi, sposobni, dragi i pametni… Navečer, ručak u Meksičkom restaurantu, ples, pjesma….
U ovo malo vremena, uspjeli smo posjetiti i Zagreb, njegov predivan Botanički vrt, utemeljen 1889 god. od prof.dr. Antuna Heintz-a smještenog južno od Marulićeva trga.On je 1971 zaštićen kao spomenik prirode i kulture., a odatle pješaćimo do Klovićevih Dvora u kojima sa kustosicom razgledavamo najveću međunarodnu izložbu, “Život u sjeni Vezuva” POMPEJI… Pored svih kolača, kojim smo se gostili svaki dan za ručak i većeru, šlag na torti je bio posjeta Dvorcu Mihanović; od poznatih plesova njihove plesne grupe obučene u duge “bečke” toalete, do većere servirane u originalne pjate i krigle, brze i nadasve ljubazne posluge, uživalo se sve do kraja…dan je završio kasno u zvjezdanoj noći na “zagorskim bregima.” Na svakom koraku osjetili smo onu staru zagorsku pjesmu: “dobro mi došel prijatel”…
…Tako brzo je svanula subota, dan odlaska, vjerujem da je svakome bilo i brzo i žao…Na putu doma stali smo pozdraviti i obići kuću-muzej našeg “ratnog predsjednika” u Velikom Trgovišću…Tužna je i krvava naša povijest, ustrajni su i hrabri naši hrvatski sinovi, jer kad god je bila u pitanju Domovina, nije se žalilo ni vremena ni života…
Hrvatskoj povijesti treba uvijek i na svakom mjestu odati dužnu počast i hvalu!!!
Beba