ODA SINJSKOJ POBJEDI

ODA SINJSKOJ POBJEDI -

HVALA SINJSKOJ GOSPI

 

 

Opisala pjesmu o tebi pobjedo

i Cetini rijeci, izvoru što Bog je do,

čvrstu ruku, oko od sokola,

sinjska Gospe kličem srcem hvala!

 

Donjelo slobodu srce iz junaka,

porazila silu Sinjanina šaka,

koplje ubojito stezala za boj,

koju uzde miri, brani narod svoj.

 

Stoljeća mnoga prođoše od tada

pa se slavi slava nekada i sada

te zanavijek osta i od svega slađa

kad se u to ime SINJSKA ALKA gađa.

 

Oglasila Mačkula glasno navrh brda

pogodak u sridu drži ruka tvrda.

Glazbom, bubnjem slijedi

zapivid od Vojvode,

alajčauš, momci ozareni vode.

A na vrh kolone pobjednik na svomu,

metra čoje uze za ponos u domu.

 

Gospe sinjska molim da i dalje bude,

blagoslova, slave za te hrabre ljude,

te ostane voda bistra u tvom kraju,

domovine stiha navik zapivaju,

pa će duši vratit vjeru izgubljenu,

poklonit se Ocu, Sinu zagrljenu.

 

Gospe sinjska pjevam: “Slava ti i hvala

što si nama Dijevo te junake dala,

što u tvome domu Cetina žubori,

povijest od Hrvata štuje,

materinji govori,

što u svakom srcu zate ima mjesta

da je beskonačna molitvena cesta!

 

Fani Dedović

 

 

 
Udruga na humanitarnoj večeri za Ogija, 22. 12. 2012.

Humanitarna večera za našeg sugrađanina Marijana Ogrestu – Ogija upriličena je u restoranu Mimoza s bogatom lutrijom te brojnim sudionicima.

Prigodna večera sastojala se od bogatog menija za sto kuna koju su organizirali u Mimozi. Uz to, posjetitelji su mogli zaigrati lutriju, a sveukupan prohod namijenjen je daljnjem Ogijevom liječenju.

Ogi uskoro ide na liječenje u Igalo, gdje se nalazi odjel neurokirurgije na kojem bi trebao provesti nekoliko mjeseci.

Restoran Mimoza bio je prepun naših sugrađana, koji su se odlučili subotnju večer provesti u mirnijoj atmosferi te uz to i pripomoći našem Ogiju. Podsjetimo, Ogi je stradao u prometnoj nesreći prije dvije godine, te otada njegova obitelj, ali i brojni građani, prijatelji i poznanici ustraju i vjeruju u Ogijevo ozdravljenje.

Dosad su se u brojne humanitarne akcije za pomoć Marijanu ogresti uključili mnogi, od vaterpolo kuba Jug, do Udruge mladih Cavtat, a večeras su, između brojnih ostalih uzvanika, svoj doprinos dali i Policijska udruga branitelja PU Dubrovnik '91.- 93. godine te udruga Ljubitelji hrvatskih tradicija i prirodnih ljepota.

 

Što drugo reći nego bravo svima koji su se odazvali na ovu hvalevrijednu humanitarnu akciju i Ogiju želimo brzo ozdravljenje!

http://www.dulist.hr/clanak/26108/dubrovcani-na-veceri-za-ogija

 
Blidinje je IN


Kakav Šladming, kakav Garmišpartenkirhen (uh !). Blidinje je IN. Toliko čistoga zraka na jednom mjestu nema niđe.

Eto, ja bila, vidjela i uživala. Na Blidinju, prvi put. I poći ću ponovo, akobogda.

Toliko svijeta od Dubrovčana, Splićana, Makarana, a o Mostarcima i Metkovčanima da i ne govorim. Čak i nekoliko zagrebačkih registracija, a u tri navrata sam kod žičare čula njemački govor. Ne treba ti puno da shvatiš zašto. Pa Blidinje je park prirode na 1200 m nadmorske visine, botaničko-zoološki rezervat sa nizom prirodnih i povijesnih znamenitosti. Tu je Blidinjsko jezero, Hajdučka republika Mijata Tomića, bezbrojni stećci kao svjedoci davno minulih vremena. Zahvaljujuci prirodi i pogodnoj klimi od prije desetak godina intenzivno se razvija sportsko-rekreacijski turizam, poglavito zimski. Motel, apartmani, dobri putevi, izvrsna hrana, žičare, uređene staze, iznajmljivanje rekvizita, povoljne cijene, ljubaznost domaćina na svakom koraku. Sve je to ponuda nakon koje se ne treba čuditi ovolikoj posjećenosti. (Ne, nisu me platili za marketing.)

Nas 21 (dvadesetijedno ) iz Udruge se smjestilo u motelu Hajdučke vrleti. Smještaj -  više nego zadovoljavajući. Hrana - pamtit ćemo zelenu menestru za večeru i divljač za ručak. Zabava - po danu snježni sadržaji po izboru, a po večeri pjesma i ples. Pa treba li čovjeku išta više? Sreća je u malim stvarima.

Da sam znala opisala bi prirodu, ali sve što bi rekla bilo bi malo u usporedbi s onim što sam vidjela. Tome služe fotografije. Pogledajte i sami se uvjerite. Ko nije bio ne zna što je propustio. ( Ne zaboravite - neznanje ne opravdava )

Do sljedećeg druženja sve vas voli i pozdravlja

DAVORKA

P.S. Na Blidinju raste endemska biljka MUNIKA (najveći kompleks u Evropi). Cvjeta u lipnju, a liječi dišne puteve. Ako je istina da liječnik liječi, a priroda ozdravljuje (latinska), posjetite Blidinje u to vrijeme.

 

 
Maškarani prošetali Gradom

Pogledajte ovdje!

 
Sokol grad

 

 

Ako u jednom danu posjetite Sokol grad za kojeg iskopine svjedoče na kojem život postoji još i prije 4000 godina, lokalitet rimokatoličke crkvice Sv. Barbare izgrađene uz nekropoli stećaka iz razdoblja 14. – 16. stoljeća i posjetite Đurovića spilju čija se starost procjenjuje na 5000 godina, a vi živite u 2013. godini na tom istom prostoru zasigurno se ne osjećate puno drugačije nego su se osjećali oni, zbog kojih su stajaći monumentalni znameni ostali na istom mjestu postavljani istok – zapad (noge su postavljane prema istoku), i dalje nakon toliko stoljeća nijemo svjedoče s natpisom / slikom ili bez ičega „Ne zgazi ovi kam on je spomen da iza svake slave i velikih pobjeda stoje sve sami lični porazi“.

 

Više...
 
Cjelodnevni Izlet na Lokrum u nedjelju, 7. listopada 2012

U 10.00 sati po sunčanom vremenu uputili smo se brodicom iz stare gradske luke na ovaj izuzetno lijep izlet. U našoj pratnji bila je profesorica Mila Vuković koja predaje biologiju u dubrovačkoj gimnaziji. Iskrcavši se u Portoču, uputili smo se laganom šetnjom u botanički vrt koji je bio u punom sjaju. Posebnost je bila kuća kaktusa koja je inače pod ključem, te su je otvorili upravo za našu udrugu. Tu nam je profesorica Vuković mnogo toga zanimljivog ispričala o kaktusima koje ja još nikad nisam bila posjetila.

Obzirom da sam krenula iz porta umorna, izišla sam iz kuće kaktusa i ugledala razgranato stablo pa sam sjela pod njim, izgledalo je kao otvoren kišobran. (koje stablo?) Bila sam tamo sama oko sedam minuta, te sam osjetila kako dobivam energiju od te biljke - ili je to možda uobrazilja, ne znam, jedino sam se digla osvježena i ojačana te nastavila šetnju s ostalima. Bilo je tu i male dječice koja su također uživala u šetnji. Obzirom da ne znam dobro botaniku, ne bih sada nabrajala sve što smo vidjeli, jedino, kako volim eukaliptus, mogu reći da ga ima mnogo vrsta i da su zanimljivi i divni, a i ostalo tropsko drveće i grmlje, kao što je kaktus sa svojim crvenkastim smokvama koje nikad nisam okusila, ali su rekli da su jestive i dobre.

Ugođaj je tog nedjeljnog jutra bio miran, pastoralan, jedino ste mogli čuti pjev ptica i karakterističan zov paunova što se šeću i traže svoje družice - kao i hranu. Oni koji su ponijeli kruha, hranili su ih s uživanjem.

 

Više...
 
Popodnevna šetnja autobusnim kabrioletom po Dubrovniku i Župi

 







U nedjelju , 30. rujna 2012 oko 15 sati krenuli smo po sunčanom vjetrovitom vremenu sa stajališta Pile. Imali smo svi slušalice koje su nam omogućile slušati zanimljivosti o onim dijelovima grada kojima smo se upravo vozili. Tako smo se uputili preko Boninova prema Gruškoj obali te skrenuli preko Batale na Lapad. Prošli smo taj sjenoviti poluotok pun zelenila što ga stvaraju stabla, grmovi te zasađene cvjetne lijehe, a posebnu ljepotu davaju lijepe kuće i vile što su tamo sagrađene još davnih vremena. Također smo slušali podatke o lijepim hotelima kao što su „Imperial“, „Bellevue“, hotelsko naselje Babin Kuk i drugi.

Vrativši se nakon tog obilaska ponovo prema gradu krenuli smo iza grada te čuli zanimljivosti o životu Grada u njegovoj slavnoj prošlosti: čime su se ljudi bavili, kao na pr. raznim obrtima, pomorstvom, trgovinom te o njegovim istaknutim građanima.

Više...
 
Na Festivalu žudija Rogitin 2013



Udruga ljubitelja hrvatskih tradicija imala je prigodu 1. travnja na Uskrsni ponedjeljak upoznati  se sa dijelom korizmenih i uskrsnih običaja na 13. festivalu žudija u Rogotinu. Bili smo na svečanoj svetoj misi koja se održavala na otvorenom prostoru uz pučke pjevače.Nakon mise slijedio je scenski nastup 32 skupine žudija. Prikazali su običaje čuvanja Kristova groba i padanja žudija nakon Kristova uskrsnuća. Bogatstvo tradicije,bogatstvo običaja ,bogatstvo odora je ono što ovaj festival čini posebnim.Čuvanje Kristova groba tradicija je koja se održava preko sto godina u Dalmaciji i okolici.Na festivalu je sudjelovala i grupa iz Vareša iz Bi H.Početak  smotre označili su kuburaši iz Marije Bistrice i članovi Viteškog društva iz Lobora koji njeguju pucanje iz kubura na Uskrs  nekoliko stoljeća. Žudije su obučeni kao rimski vojnici,nose štitove,mačeve i koplja,a među njima  su se posebno isicali žudije iz Vrlike obučeni u vrličku narodnu nošnju.Njima je pripala čast biti domaćinima 14. Festivala žudija.Začetnik ideje festivala je Šime Strikoman koji je napravio milenijsku fotografiju sa preko šesto sudionika.

Nakon programa otišli smo u „Vilu Neretva“ restoran vlasnika Pava Jerkovića koji je član naše Udruge. Družili smo se uz fini objed,pjesmu i gitaru našeg Teša.

Pratilo nas je predivno sunčano vrijeme pa je ovaj dan još jedan u nizu onih ispunjenih bogatstvom doživljaja hrvatskih tradicija i prirodne ljepote neretvanskog kraja.

Mila

 

 

 
Noć muzeja Split 2013.


25. siječnja dvanaest članova Udruge krenulo je u Split mini-busom Hendić.

Vrijeme se poslije silnih kiša konačno i nama nasmiješilo, razvedrilo i nebo i naše duše.

U Splitu nas je dočekala naša vedra i dobro raspoložena Marija, vodička koja nam je poznata od prošlogodišnjeg izleta. Obilazili smo s njom Dioklecijanovu palaču, nije nam bilo suvišno jer smo ponovo nešto novo naučili.

Nakon razgledavanja grada imali smo slobodno vrijeme do 18 sati kada smo se uključili u manifestaciju „Noć muzeja“. Posjetili smo Etnografski muzej u kojem je posebna izložba bila radova u pačvorku.

Otišli smo poslije toga u HNK na kazališnu predstavu „Jesenja sonata“ autora Ingmara Bergmana.

Bergman je adaptirao Jesenju sonatu za kazalište nakon filma u kojem je glavnu ulogu igrala Ingrid Bergman.

To je obiteljska drama u kojoj je glavni problem odnos kćeri i majke. Majka pijanistica živi za karijeru i zapostavlja svoju obitelj, svoje kćeri. Teško je opisati sve osjećaje koji su se ispreplitali u komunikaciji majke i njene zdrave kćeri, i u tom preispitivanju savjesti i stvarnosti izišlo je na vidjelo mnogo toga što ni one same nisu bile svjesne. Glumci su to savršeno interpretirali na maloj sceni u vrlo bliskom kontaktu sa publikom.

Nitko nije ostao ravnodušan poslije predstave  i ostaju nam za promišljati vječna obiteljska i ljudska pitanja.

Nastavili smo dalje posjet muzejima. Prvo Muzej grada Splita, pa Galerija umjetnina i na kraju Muzej Ivana Meštrovića.

Puno smo toga vidjeli, ali Noć muzeja privukla je veliki broj posjetitelja pa se nije moglo detaljnije razgledati u tom okruženju mnoštva ljudi.

Ali to nam je i motiv da se opet vratimo i u miru pogledamo ono što nas zanima.

I što reći na kraju nego da svaki izlet s Udrugom ima smisao, ima edukativni karakter koji nas uvijek bogato ispunjava.

Mila

 

 
Festival Žudija u Rogotinu

 



Kad ne znate kako provesti Uskrsni ponedjeljak, pitajte gđu Nadu Zanze. Reći će vam: "Pođite na Festival Žudija u Rogotin"

Osvanuo lijep dan i nas dvadesetšest pravac - Rogotin. Mjesto od jedva 800 duša, svoje veliko srce otvorilo je za 32 skupine Žudija iz lijepe naše ( i jedna iz Vareša, BiH!) što je ukupno 600 sudionika ovog, 13-tog po redu Festivala. Posjetitelje, goste, prijatelje i rodbinu niko nije brojio. Festival se održava svake godine u drugom mjestu gdje se i inače njeguje i čuva taj običaj. Sljedeće godine je Vrlika domačin.

Običaj čuvanja Isusovog groba star je oko 150 godina u neretvanskom kraju, a danas se kao pučka folklorna tradicija zadržao jedino u rogotinskoj župi.Raznolikost u kostimografiji i koreografiji viđenoj ovom prilikom, svjedoci o bogatstvu nasih narodnih obicaja prikazanih u scenskom nastupu "smjene straže" i "padanja". Mogao se izčitati ponos i sreca na licima tih mladih ljudi ( ne smiju biti stariji od 35 god. ) jer su odigrali jednu važnu ulogu u životu - ulogu Žudije.

Poslije službenog programa uslijedila je veselica uz iće piće i glazbu. Pa kad se ona silna muska mladost presvukla u civilno... e te ti ljepote. Negdje iz dubine srca sam im poželjela isti broj lijepe ženske čeljadi pa da vidim onda Strikomana i tu milenijsku fotku.

Mi smo pošli dalje. Imali smo dogovoreni ručak u vili Neretva. Gospar Tešo je, po običaju, imao što "reći" uz svoju gitaru.

I tako, kažem, kad ne znate kako provesti Uskrsni ponedjeljak barem se sjetite da Udruga ljubi hrvatske tradicije i prirodne ljepote. A Rogotin je bio baš to.

Puno srdačnih pozdrava i ovaj put!

DAVORKA

 

P.S.

Ako ste već pogledali našu fotogaleriju, a želite znati više upišite - Rogotin - i naći ćete tekst, fotografije, video.

 

 
Da nam živi živi rad! - na Supetru 2013

Kliknite ovdje

 

 

U nekim medijima sam pročitala da je Praznik rada u Dubrovniku između ostalog obilježen glazbom pod pionirskim kapama na Stradunu. To mi je bio motiv da napišem kako su ljudi „pod pionirskim kapama“ članovi Udruge ljubitelja hrvatskih tradicija i prirodnih ljepota i kako su Praznik rada proslavili radno na otočiću Supetru. To je već postala tradicija Udruge. Okupljaju se 1. maja kako bi učinili nešto dobro za prirodu na tom malom, ali dragom otočiću. Svaki član Udruge donese neku sadnicu i na taj način doprinese da se otok zazeleni, da postane kultiviran, mirisan. Znamo da je uništen u ratu i da potrebno puno godina da postane mala zelena oaza uz samo more. Zato sam ponosna što Udruga kojoj pripadam njeguje tu tradiciju i vjerujem da će to biti primjer mnogim mladim ljudima da učine nešto za naše prirodno blago. Osim sadnje cvijeća i plemenitih sadnica bila je i akcija čišćenja otoka od otpada kojega ostavljaju nemarne ljudske ruke ili onoga što donese jaka južina iz nekih susjednih zemalja. More izbaci sve ono što njemu ne pripada i bilo je tu posla za još veću ekipu nego što je bila naša.

I sada moram napisati nešto osobno. Iako sam član Udruge petu godina ovo je prvi put da sam bila na Supetru poslije 25 godina. Pamtim lijepe izlete, kupanje, uživanje u hladovini stoljetnih borova i pozitivno sam se iznenadila kako je cijelo okruženje na otočiću ugodno i kako je zahvaljujući dobrim ljudima to opet postalo lijepo i ugodno mjesto za odmor i kupanje. L jubitelji prirode čudo su učinili i ja ću im se pridružiti kad god budem mogla.

Bio je to lijepi prvomajski izlet gdje je bilo rada, pjesme, kupanja, druženja uz tradiconalno jelo, izvrsno spravljen grah.

Mila

 

Fotogalerija Dubrovačkog vjesnika

Fotogalerija Dubrovačkog lista

Slobodna Dalmacija o nama

 

 
Udruga na humanitarnoj utakmici

U nedjelju 20. listopada odigrala se humanitarna vaterpolo utakmica između Juga i švicarskog kluba Kreuzlingen. Prihod od ulaznica bio je namijenjen kao pomoć za liječenje Marijana Ogreste.

Tom plemenitom cilju pridružila su se i dvadeset dva člana naše Udruge. Utakmicu je pratilo sedam članova ,dok je petnaest članova bilo spriječeno doći.Na sjedalima su bili postavljeni natpisi s njihovim imenima.

Tako su posredno i oni nazočili utakmici. Utakmica se odvijala u znaku znatne nadmočnosti Juga što je bilo popračeno zasluženim pljeskom. U prilog tome govori i rezultat 29:7 u korist Juga. Bilo je to popodne provedeno u zdravom, sportskom, natjecateljskom okruženju, a naša Udruga bila je ovaj put jedna mala, ali i velika "kap dobrote".

Lenka

 

 
Blidinje


...Treba samo jednom poći u posjetu u Blidinje, pa da osjetiš i uvjeriš se da ćeš se opet vraćati jer prvi put nisi uspio ni vidjeti, ni razumjeti kako i zašto ti snažni ljudi žive i vraćaju se u tu na izgled "golet" i vrlet gdje "ništa" nema ... osim vječnih spavaća-stečaka,ravnice koliko ti oko seže, divlje gradnje kućica, koje tu nikada nisu ni smjele biti i hotela "Hajdučke vrleti", koji se nakon iznenadne pogibije vlasnika, i dalje bori sa sobom, prirodom, ali i vjerom u bolje i neizrecivom ljubavi, koju pruža svojim posjetiteljima...
Više...
 
« Početak«12345678910»Kraj »

JPAGE_CURRENT_OF_TOTAL