102. "Zlatna pčela" Topusko 17.-20.02.2011.

POSJET ZAGREBU I ZLOŽBAMA HRVATSKIH SLIKARSKIH VELIKANA

Nije nam se bilo teško ustati rano nakon što smo tek prethodnog dana doputovali

iz Dubrovnika. Čeka nas put u Zagreb i posjet izložbama koje privlače samim

nazivima. Brzo smo došli u samo središte grada gdje je smještena Moderna galerija.

To je lijepa palača Vranyczani koja je nakon dugogodišnje obnove postala MODERNA

GALERIJA. Njezin prvi kustos bio je Ljubo Babić 1919.godine. U povodu 120. godišnjice

rođenja priređena je izložba kojom je predstavljen cjelokupan rad svestranog umjetnika.

Uz stručno vodstvo iz galerije obišli smo postav svih radova i upoznali Babića kao slikara,

scenografa, kostimografa, grafičara i ilustratora knjiga. Antologijsko djelo iz 1919. godine

je impozantna slika „Crveni stjegovi“.

Više...
 
101. Nedjeljnja šetnja 1 06.02.2011.

PROLJEĆE PRIJE PROLJEĆA

U nedjelju 6. veljače Nada je opet smislila kako doživjeti proljeće prije proljeća. Autobusom s Pila u 10 i 10 balica od oko 26 članova uputila se prema Nuncijati, pa lagano sve dalje kroz šumarke, putićem uz stare vodovodne kanale, mirišući boriće, smreku, vrijesak i  ostale biljke, upijajući svjež zrak i sunce. Veselju i slikavanju tako bogatog i slikovitog pejsaža nije bilo kraja. Naš vodič Nikša Violić se potrudio objasniti sve viđeno, a i pitanja su pljuštala sa svih strana... Tu živiš, a ništa ne znaš... Nema ništa ljepše do biti u društvu svojih, uživati u blagodati vremena i slikovitosti okolice i opet blizu svoga doma sa spoznajom da nema ljepote bez svoje domovine, grada i okolice. Marenda je uslijedila na najljepšem dijelu, na kamenim klupicama, pa uz sendviče, vino, šipkov liker i kolače, okrijepismo se za nastavak puta. Nakon nekoliko sati, stopama branitelja, počeli smo se spuštati prema Marini, sjeli se osvježiti u kafiću, obišli Marinu, slikali se uspomenu i pomalo doma.  A umalo da nismo ostali bez toga svega, da nismo imali hrabrih branitelja punih ljubavi za obranu svoga ognjišta i spremnih ići do kraja.
Beba

 
96. IZLOŽBA JELKA MIŠ - ŽIVOT POSVEĆEN BAŠTINI 29.12.2010.


O Jelki Miš, njenom životu i radu, saznali smo zahvaljujući članici naše udruge Branki Hajdić, autorici izložbe u Muzeju Rupe otvorenoj 29. prosinca.

Naslov izložbe s pravom nosi naslov „Jelka Miš - život posvećen baštini“. Koliko ljubavi, entuzijazma je uložila učiteljica Jelka u prikupljanje vrijednih predmeta koje je ostavila kao temelj za osnivanje Etnografskog muzeja u Dubrovniku? Koliko vremena je posvetila učeći mlade vezenju, poštivanju svega tradicijskoga, s koliko je ljubavi prikupljala baštinu iz krajeva koje je posjećivala na putovanjima? Otkidala je od svoje skromne učiteljske plaće da bi otkupila vezove, nošnje i sve ono što je kasnije činilo vrijednu zbirku. Doista život posvećen baštini.

Više...
 
94. Mirisi Božića u Konavlima 18.12.2010.

18. 12. 2010.

Na putu za Konavle "zastoj" u kafiću NK Župa Dubrovačka. Čekali su nas ljubazni domaćini sa ćevapima, pomfritom, ajvarom i lukom. Pive i vina, 'ko voli. Naranče iz vrta gospara Sima na svakom stolu, a bilo je i za ponijeti doma za arancine. Neko je spomenuo utakmicu "Mi i Oni", ali eto, bio je mokar teren. Srećom.

Put pod noge – volan u ruke. Sa Zvekovice, preko Mihanića u Pridvorje. Valja stić'. Natjecanje u spravljanju zelene menestre počinje u pet.

 

Ulazimo u klaustar samostana Sv. Vlaha, kad tamo uokolo postavljeni stolovi u razmaku, na njima brojevi i nazivi ekipa od Primorje, preko Župe, Pridvorja i Dunava, do Vitaljine. Ukupno 13. Nudi se kuhano suho meso od glave, noga i pancete, kobasica i kaštradine. Sve se to kuhalo u velikim loncima u kojima upravo krčkaju tri vrste kupusa: raštan, verza i glavati. Koliko mesa, toliko kupusa. Kažu ne smije biti krtole u menestri, jer se menestra kuhala u ovim krajevima prije otkrića Amerike, odakle je ta plemenita biljka stigla u Europu.

 

Više...
 
91. Topusko (druga grupa) 04-11.12.2010.


Kreće se prema dogovoru sa Pila u pet sati ujutro.

Mračno je, članovi pospani, kratko se pozdravljamo, trpamo bagalje u bus,

parćivamo, usput nam se pridružuju ostali prema dogovoru.

Gdja Mare Đerek, naša voditeljica, upoznava nas sa šoferima Pavom Miloslavićem i Baldom Medi.

Ugodno se putuje, naše oči upijaju slike lijepe nam obale, međutim čim se prođe tunel Sv Rok, ulazi se u zimu.

Zaustavljamo se prema dogovoru i potrebama.

Dolazak u Topusko je prema planu u ranim popodnevnim satima.

Dogovoren je posjet liječniku, nakon čega sa velikim zadovoljstvom skačemo u topli bazen.

U nedjelju je dogovorena posjeta Muzeju krapinskih neandertalaca u Krapini. Smijemo se našoj nespretnosti na smrznutoj cesti prema ulazu u Muzej. Sakupljamo lijepe i korisne utiske i lijepo se družimo.

Vraćamo se u popodnevnim satima.

Ponedjeljak je «radni dan» počinju terapije, svatko ima svoj program, tako da se srećemo za ručak i večeru.

Dani brzo prolaze, već se misli na povratak.

Usprkos nepovoljnim prognozama vremena, veseli smo i pjevamo u busu. 

Sretno  stižemo u Grad.

Dubravka Vrenko

 
Okogradsko prometalo 25.09.2011.

u nedjelju 25. 9. smo išli sa okogradskim prometalom /cabrio bus/ po Gradu,
do Čibače preko mosta i vidikovca iznad crkve Sv.Orsule. izlet bio iznad očekivanja.
a ja kao ja uvijek nešto moram primjetiti. svaka čast gosparu što se uhvatio
posla i otvorio nam dračom zaraslu crkvicu, sredio međe i podmeđe i komadić
lijepe Naše vratio iz zaborava. u mojoj je grupi bilo par punoljetnih koji su primjetili
krušku zelena ploda i stali joj kidati nesazrele plodove i trpati u bursu.

intervenirala sam komentarom: toliko je tisuća ljudi ovuda prošlo pa zar baš vi morate to raditi.

draga UDRUGO nemojte to raditi ni meni ni prirodi.
BERITE ONO ŠTO STE ZASADILI!!!!!

 
DAN POZITIVNIH VIBRACIJA

Prošlu nedjelju 21. listopada 2012. Udruga ili, točnije, tridesetak njezinih članova provelo je ugodno nedjeljno jutro šetnjom svojim Gradom. U pratnji vodiča, a našeg člana, gosp Nikše Violića obišli smo samo neke od znamenitosti.

Entuzijazam kojim nas je naš vodič vodio kroz povijest Dubrovnika bio je zapanjujući. Mnoštvo zanimljivih podataka i crtica, zgodnih anegdota i istina.Sva smo to čuli obilaskom Samostana Male braće, Samostana Domenikanaca i riznice Katedrale. A mi smo bili pažljivi slušaći i tako u par sati glumili turiste u vlastitom Gradu. Ovo  je bila zanimljiva šetnja gdje je bila prilika obnoviti već poznato,ali i čuti o Gradu nešto što nam je do sada promaklo.

Da bi ugođaj bio potpun šetnju smo zaključili odličnom picom kod obitelji Grljević na dno Skalina od Jezuita. Lijepo je bilo vidjeti dugi stol sa članovima Udruge na okupu. S nama je bio i, poznati nam, Tešo koji je sa svojom gitarom i pjesmom plijenio poglede turista, koji poneseni ljepotom našeg Grada su nam se znali pridružili kojim refrenom. I što na kraju reći svima onima koji su prepoznali osnovni motiv rada Udruge, a koji je jasno označen u njenom nazivu „LJUBITELJI HRVATSKIH TRADICIJA I PRIRODNIH LJEPOTA“?

Njima smo dužni zahvaliti za njihovu susretljivost i to gvardijanu Franjevačkog samostana, prioru Domenikanskog samostana i Katedralnom  župniku don Stanku Lasiću. Svakako zahvaljujemo gosp.Nikši Violiću i našoj Nadi bez kojih ovaj dan ne bi bio Dan pozitivnih vibracija, kako je netko u oduševljenju na rastanku rekao.

Dubravka Marunčić

 

 
101. Đir konalom za vodu iz 1437.g.

Ka je meštar Onofrio gradijo kono za vodu davnog 1437. godišta sikuro nie misijo da će proć toliko godištuna, a da će njegov kono bi još, deboto intjeri, zbij samo ko građevina. Altroke, sa krozanj ne kuri više voda, jebo se poslie ogradijo drugi jači vodovod kojiem voda teče u Grad.

Intanto je u neđeju, šesti vejače, kumpanija iz Udruge partila s Luncijate u đir jednim dielon konala i to onega što lazi ko zmija kornižon poviše lieve bande rieke Omble u Rijeci dubrovačkoj.

 

Više...
 
95. Božićna bajka u Prološcu 25.12.2010.


Božić je 2010. Članovi udruge Ljubitelja hrvatskih tradicija i prirodnih ljepota Dubrovnik božićno popodne odlučili su po treći put zaredom provesti u malom gradiću dalmatinskoga zaleđa Proložac. Nakon razmjenjenih dobrih želja i čestitki Libertasov autobus vodi nas obalom i dolinom Neretve u zaleđe. Cesta pusta, na njoj tek pokoje vozilo. Prolazeći pored još uvijek nabujale Neretve misli i osjećaji su nam s od poplave nastradalim Neretvanima. Tragovi visokoga vodostaja posvuda su vidljivi, nažalost i hrpe smeća, koje je voda povlačeći se ostavila. Napuštajući magistralu truckamo se po neravnome putu do priključka na autoput pitajući se kad će naša Županija konačno biti pristojno povezana sa sjeverom Hrvatske.

Prva stanka je u Mlikotinom Zagvozdu. Prolazeći pored Trga glumaca nastavljamo za Imotski. Cijelim putem kiši, ali vlagi i tmurnim, niskim oblacima usprkos, uživamo u iskonskoj ljepoti i brzim mijenama zimskoga krajolika zaleđa. Prije dolaska u Proložac posjećujemo kraške fenomene - Modro i Crveno jezero.

 

Više...
 
92. Župa Dubrovačka, Đurovića špilja i Pridvorje

Još jedan izlet prebogat sadržajem – Župa Dubrovačka, Đurovića špilja i Pridvorje


U 13.30 krenuo je Libertasov autobus prema Župi u posjet Udruzi umirovljenika Župe Dubrovačke i njihovom renoviranom prostoru. Srdačni domaćini dočekali su nas s prepunom trpezom suhih smokava, kolača, narančina, domaće rakije i kruškovca. Tu smo se malo refali, zaželjeli im uspješan rad i krenuli prema aerodromu.

Cilj je bio Đurovića špilja, jedinstvena u svijetu zbog svoje lokacije ispod uzletišta zrakoplova. Spada u kategoriju srednje dugačkih špilja od 199 m i obiluje sigama različitog tipa. Probna arheološka istraživanja otkrila su da je ova špilja prapovijesni arheološki lokalitet, brončanog i željeznog doba (1. st. pr. Kr.). Služila je kao povremeno stanište i zaklonište tijekom niza stoljeća, a u blizini se nalazi i niz od nekoliko prapovijesnih gomila i gradina. U tom ambijentu, usred stalaktita i stalagmita koji se postojano uzdižu i spuštaju sa podova i svodova hodnika špilje, gđa. Mira Buconić nam je pročitala dvije pjesme konavoskog književnika Stijepa Mijovića Kočana: "Prvi put u porušenim Konavlima" i "Rogač". U polutami špilje svaka riječ odbijena o naborane zidove dobijala je na težini.

Više...
 
18. 9. 2011. Ston

50-tak mladih lijepih i starijih članova Udruge ranim jutrom krenuše put Stona, pa zidinama iz Malog u veliki Ston. Pod stručnim vodstvom našeg gospodina Marunčića, iako vruć, put je bio više nego zanimljiv. Prisustvovalo se i Stonskom Marathonu, pogledala se i stonska Solana, popila kavica i piće, na objed u "Korunu" se stiglo baš na vrijeme, a  kupanje u Slanom je bilo šlag na torti, vrijeme k'o izmišljeno, tiha pjesma u autobusu Libertasovom, Nikšina vožnja "glatka", uspavljujuća, pa priznajte, ovome i ne treba više nikakav komentar.
Kad se članovi i Nada slože, Udruga sve može!!!
 
Izložba Anabel Zanze i promocija knjige Igora Zidića

Srijeda, datum 5-ti. Ljubitelji hrvatskih tradicija i prirodnih ljepota još jednom kreću u istraživanje i upoznavanje svoje povijesti, korijena, baštine i svekolikih ljepota. A dan kao izmišljen za putovanje - sunčana srijeda još uvijek jako vrućega listopada, mada ne para da će lišće uskoro padati. Mali Libertasov bus krenuo je krcat s Pila u osam ura kroz ljepote našega primorja i zlatnu dolinu Neretve. Glavna destinacija: “Franjevačka galerija“ ilitiga širokobriješki Hram umjetnosti. Kad kažete Široki Brijeg svi misle da je to neka zabit i to kako bi naši stari rekli Bogu iza leđa. Ali treba svugdje otići, sve sam vidjeti pa i tu pitomu, prostranu širinu između brda. U samom gradu živi 10.000 stanovnika, a u cijeloj općini čak 30.000. Većina kuća ima prelijepe okućnice prepune cvijeća, čistoće i sklada. Da bi došli, moram ponoviti, u taj pitomi, skladni kraj namjerno smo prolazili kroz Ljubuški. Pročitajte više:

Više...
 
LORD OF THE DANCE - Split 23. 10. 2012.

Ponekad nam dani prođu, a da ih i ne primijetimo, ali ako ste član Udruge ljubitelja hrvatske tradicije i prirodnih ljepota takvih je dana u vašem životu malo. Ovaj put je članovima Udruge zadatak bio probuditi mitska bića borbe dobra i zla i pomoći dobru pobijediti zlo. Ovakav dan članova Udruge ne blijedi olako na ovoj kratkoj čovjekovoj lenti vremena.

U utorak, 23. listopada 2012. godine u Splitu, u športskoj dvorani na Gripama, je održan nastup europske postave Lord of the Dance, irske plesne skupine. Nastupu su prisustvovali i članovi Udruge. Na koncert se krenilo u 12.00 sati Libertasovim minibusom s Pila. Autobusom je upravljao gospar Niko Avdić, a na izlet se odazvalo dvadeset i četvero članova Udruge. U Split se došlo bez nervoze i preše malo iza 16.00, a pauzu do 19.00 sati su članovi Udruge iskoristili svatko na sebi svojstven način. Dok su neki obilazili pitoreskne, životopisne i ispunjene uličice Dioklecijanove palače i provjeravale sadržaje raznih dućana, drugi su ručali, odmarali na rivi i guštali u šušuru splitskih štekata. Na koncert smo došli cijeli sat prije. Kontrola karata i osobnih stvari na ulazu u zgradu je bila stroga, a plijenile su se boce s pićem. Ulaskom u gotovo praznu dvoranu potražili smo sebi odgovarajuće mjesto, jer se karte nisu prodavale s unaprijed označenim brojem. Nije bilo jednostavno pronaći najpovoljniji položaj s pogledom na skromno opremljenu binu za nastup ovih veličanstvenih plesača.

Mističnost irske mitologije, protkana glazbom i gipkošću zvukom popraćenih pokreta plesača koji su varirali od pahuljasto nježnijih do srdito jakih i žustrih, na scenu je u ponekim trenucima budila duhove vila, vilenjaka i trolova i njihove mitske borbe. Temeljeći svoj nastup na borbi dobra i zla, ljubavi i požude, publika je neprekidno poticala dobro na pobjedu vođena Lordom plesa i Malenim duhom.

Lord of the Dance je irska glazbena i plesna skupina koju je utemeljio, osmislio i producirao irsko američki plesač  Michael Flatley, koji je do 2011. godine i plesao ulogu Lorda plesa. Glazbu za predstavu je napisao Ronan Hardiman. Priča prati Lorda plesa u njegovoj borbi protiv lorda zla Don Dorcha i brani mu zauzimanje planeta Irske i štiti ljubav nad požudom. Lord plesa pobjeđuje Don Dorcha uz pomoć malenog duha. Priče iz nastupa su utemeljene na drevnom Irskom folkloru i biblijskim smjernicama. Lord of the Dance ima dvije postave, od čega postava 1 nastupa po Europi i Aziji, a postava 2 po Sjevernoj i Južnoj Americi.

Veličanstvenost umijeća pokreta ljudskog tijela popraćenih glazbom na skromno uređenoj bini bez velikih svjetlosnih efekata unijela je veliku pozitivnu energiju u gledatelje pa je osam sati vožnje u Libertasovom minibusu bio tek zanemarivi sićušni napor i umor kod ovog druženja članova Udruge. Ovaj skromni izvještaj ne može dočarati svu ljepotu ovog druženja i sudjelovanja na nastupu Lord of the Dance u organizaciji gospođe Nade. Jedino što preostaje reći je samo i jednostavno: „Hvala, Nado!“

Antonija Prišlić

 
« Početak«12345678910»Kraj »

JPAGE_CURRENT_OF_TOTAL