Kanu safari Cetinom i Glumci u Zagvozdu (15.7.2017.)

 

Par riječi o rijeci  Cetini  i Cetinskoj krajini ( podaci uzeti iz Wikipedije ).

Rijeka Cetina pripada Jadranskom slijevu,  nalazi se u Splitsko-dalmatinskoj županiji, duga je 105 km i u Jadransko more se ulijeva kod Omiša. Izvire na nadmorskoj visini od 385 m, na sjeverozapadnim obroncima Dinare blizu sela Cetine, 7 km sjeverno od Vrlike. Od izvora do ulaska u kanjon ispod Trilja, uz Cetinu je nekoliko polja, redom: Paško polje, Cetinsko polje (ova dva su neposredno uz izvore rijeke), Vrličko polje, Koljansko i Ribarićko polje (zadnja dva su potopljena jezerom Peruća), Hrvatačko polje, Sinjsko polje (ono je najveće), unutar kojega je Grabsko polje. Kod grada Trilja, napušta Sinjsko polje, ulazi u kanjon i teče prema jugu , prema moru. Nad kanjonom su mnogobrojne utvrde i povijesni gradovi iz antike i srednjeg vijeka . Kanjon je dubok i uzak, a rijeka duboka i spora. Nekad je voda brzo tekla i okretala brojne mlinove, ali su je brane usporile. Na putu prema moru u Cetinu se ulijevaju  mnoge rijeke i potoci.

 

 

Hidroenergetski sustav rijeke Cetine obuhvaća: HE Peruća, HE Orlovac, CS Buško blato, HE Đale, HE Zakučac i HE Kraljevac. Ovim sustavima su potopljene mnogi izvori i pritoke Cetine .

Gradovi uz Cetinu su : Sinj, Trilj i Omiš.

Područje oko rijeke  i šire  naziva se Cetinska krajina, na  područje koje se   nalaze  upravne jedinice: gradovi Sinj, Vrlika i Trilj, općine Hrvace, Otok i Dicmo, te dijelovi općina Dugopolje, Civljane i Muć.

 

Lijepo sunčano subotnje jutro. Okupili smo se, po običaju, na Pilama, ukrcali u autobus i krenuli, na vrijeme, put Cetine i Cetinske krajine . Neki članovi Udruge su nas čekali na Mostu, u Orašcu i na pumpi u Dolima. Autobus je bio velik,  pa je nas 27 imalo dovoljno mjesta  da se  raširimo.

Raspoloženje , kao uvijek, dobro, očekivanja  velika i znatiželja  da vidimo što nam je Nada  sve  „složila“ za ovaj izlet.

Granice prolazimo  brzo. Pauza za kavu u Hotelu „ Merlot“, a onda prema Trilju. Brzo se vozi autocestom , u autobusu  pjesma , sladimo se  kolačima koje su napravile vrijedne žene Udruge, a i piće je tu za dobro raspoloženje. Stižemo u hotel „ Sv. Mihovil“, u kome će nas nakon naših avantura čekati ukusan ručak. Kratko se odmaramo, pa ponovo u autobus put mjesta Grab i rječice Grab. Tamo su nas dočekali ljubazni domaćini i stare Grabske mlinice, koje su  još  tu iz turskog doba , stare preko 600 godina i još uvijek su u funkciji. Obitelj mlinara Ike  nam je ponudile  domaće uštipke, a  mirišljavom  pšeničnom i kukuruznom brašnu mnogi od nas nismo mogli odoljeti , pa je „pala“ trgovina . Radovala sam se  domaćem kruhu i kukuruzi. Uživali smo u  zvuku mlinova, svježem zraku, divnoj  prirodi  i hladili noge u bistroj  rječici.

Krenuli smo put Otoka, gdje su nas čekali kanui i dva skipera i bistra, brza Cetina  Nestrpljivi smo da  probamo kako je to veslati niz rijeku. Obukli smo zaštitne prsluke, poslušali upute kako ćemo se služiti veslima , dogovorili se tko će sa kim veslati, posjedali po troje u kanue i krenuli. Nosila nas je Cetina nizvodno,  malo po sredini, malo  u jednu stranu, malo u drugu, malo u šaš. Bilo je veslaj – šijaj  i tako niz rijeku  , ne znam koliko dugo. Meni se činilo više od sat vremena .I žuljeva je bilo..

Trebalo je  skrenuti u desno u jedan rukavac. Neki su prošišali  skroz i završili odmah ispred hotela, a neki su se zabili u šaš, pa su se jedva izvukli i vratili  u rukavac. Bilo je i kupanja.

Nakon avanture u kanuima, slijedilo je  jahanje u obližnjoj konjušnici. Skoro svi smo se popeli na dva mirna konja i kratko, polako  projahali  u menjažu, u pratnji konjušara

Već je bilo dobrano prošlo  četiri sata popodne , kada  je trebalo krenuti na ručak. A i trbusi su se već bunili. U hotelu trpeza  je bila spremna, ručak je krenuo. Ukusna goveđe juha, teletina i  patate ispod peke, piće po želji, i na kraju  ukusna štrudla od jabuka.

Toplo vrijeme , omorina , puni  trbusi, pravo vrijeme za pižolet. Bazen u sklopu hotela  nas je mamio na osvježenje. Nekoliko  nas  veselijih smo se  bućnule  u njega  i lijepo rasfriškale.

Popodne je već poodmaklo, bližilo se večer. Krenuli smo ka Zagvozdu. Tamo se događala kulturna manifestacija „Glumci u Zagvozdu“, ove godine po dvadeseti put. Nada je  saznala da se te večer igra predstava „ Romanca o tri ljubavi“  , Antuna Šoljana ,u izvedbi Gradskog dramskog kazališta Gavela i rezervirala mjesta za Udrugu.

U autobusu presvlačenje u prikladniju odjeću i u nešto toplije , jer je burica dobro puhala i hladila.

Na daskama koji život znače mladi  su  glumci Gavele uspješno  odigrali  predstavu  postavljajući pitanja o  „ljubavi, njezinoj stvaralačkoj i razornoj snazi, o njezinoj duhovnoj biti i tjelesnoj prirodi, o ljubavnom ushitu i boli, o sreći i ludilu."

Oprostili smo se od Zagvozda i glumaca . Trebalo je stići doma. Ponoć je prošla. U autobusu još budnih , priča, pjesma ispod glasa . Mnogi su i zakunjali, pa ih je trebalo , prije Grada , buditi.

Stiglo smo na Pile u sitne sate. Ljetno je doba pa je još bila  gužva , puno ljudi. Razilazimo se  svojim kućama.

Ponovo jedna  dobar izlet  i lijepo druženje u ljepoti prirode i krajolika , uz uzbuđenja,  kazališnu predstavu,  dobru hranu i piće. Sva čula i apetiti su  bili zadovoljeni.

 

Ranka.