Noć muzeja u Šibeniku (27. - 29.1.2017.)

Blizu je podne, autobus se polako popunjava,  poznate face, neki se nisu dugo vidjeli, javljanje. Svi su došli na vrijeme, nitko ne mora kupiti Jeger.

Krećemo, autobus je pun, raspoloženje dobro, očekivanja od izleta velika. Vozi nas mladi vozač Andrija .

Dan sunčan, bistar, divan. Vrijeme nas voli.

 

 

Nije dugo trebalo da krenu škatule sa kolačićima, slanim i slatkim, a zatim višnjevača ili Jeger, kako koga gusta, da se grlo podmaže. Kratko zaustavljanje u Neumu, kava, šoping, puš- pauza.

Uskoro smo se uključili na autoput. Naša Nada nas upoznaje sa planom izleta i cijelim programom koji je složila i dogovorila (posjete kulturnim spomenicima, muzejima stručno vođenje i ostalo). Sada nakon svega mogu reći da je sve bilo besprijekorno, odlično, očito odrađeno sa mnogo truda .

Vozimo se uz zvukove pjesama Klape Maslina i poznatih šibenskih pjevača: Arsena ,Vice, Miša i  Patijere.

U zalazak stižemo na Murter, u Betinu. Malo primorsko mjesto, pusto, zimski ugođaj.

U mandraču se ljuljuškaju drvene barke, leuti i Betinska gajeta, nešto dalje  Betinska marina  sa modernim jahtama . Prije obilaska  Betinskog muzeja drvene brodogradnje , penjemo se do crkve Sv. Frane Asiškog iz 17. st.

U 18,00 sati počinje program i obilazak novog, moderno opremljenog  muzeja. Kroz muzej nas vodi mlada kustosica  Kete  Šikić Čubrić. Izloženi eksponati govore o načinu gradnje gajete i ostalih drvenih brodova ,o životu  murterana, a prigodni film  nas upoznaje o povijesti brodogradnje  na Murteru  koja seže u  prvu polovicu  18. st. kada na Murter dolaze brodograditelji sa Korčule , obitelj Filipi, a zatim iz okolice Šibenika obitelj Ugoda, koji  tajnu brodogradnje  prenose na svoje potomstvo  sve do  20. st. Uz primitivne  alatke i sveto trojstvo kalafata (buška, dašćica i šest), gradili su  svoje gajete koji su prevozili cijele obitelji, stoku i ljetinu sa i na  Kornate. Nakon muzeje na trgu ispred, čeka nas   spiza (  varivo od slanića, boba i bobice i dosta maslinova ulja  ) uz  čašu kuhanog vina i  pjesmu klape. Prohladno ali ugodno večer, atmosfera divna .

Valjalo je nazad u Šibenik, smještaj u Hotel „Jadran“ , večera na brzinu, pa u Muzej grada Šibenika. Program i događanja su već uvelike u tijeku. Mi smo stigli na  modnu reviju“Arheologia viva“, nakon čega je, u atriju muzeja uslijedio koncert Tria Bagatin (naziv po starom šibenskom novcu), koji je u rock maniri izvodio glazbu Arsena Dedića.

Inače glavna tema ovogodišnje noći muzeja je bila “Glazba i glazbeni velikani i njihov utjecaj na društvo“.Sutradan iz novina i sa televizije smo saznali da je Šibenik ove godine bio najuspješniji.

Dok smo mi obilazili Šibenski muzej 30-ak članova naše Udruge je u sklopu Noći muzeja u Dubrovniku prisustvovalo programu Muzeju Rupe, čija je koautorica bila naša članica Branka Hajdić.

Druženje uz glazbu i uz čašu kuhanog vina je potrajalo do iza ponoći.

Sutra dan, nakon doručka, uslijedio je obilazak Šibenika. Podijeljeni u dvije grupe, uz stručno vodstvom dvije  vodičke, gospođa Jasenke Ramljak i Sandre Grgoš, krenuli smo preko rive do perivoja Roberta Visianija iz 19 stoljeća, a zatim u crkvu Sv. Frane, iz 15 . st. koja je bogato ukrašena baroknim oltarima i slikama na stropu od drva, a posjeduje dvoje orgulje, koje su  u funkciji. Uz crkvu se nalazi Franjevački samostan,  osnovan 1221, g, iz koga potiče Sv. Nikola Tavelić Šibenčanin, prvi Hrvat proglašen svetim.

Samostan posjeduje bogatu zbirku vrijednih knjiga, inkunabula te vrijednih relikvijara.

Kroz crkvu i samostan nas je sproveo fra. Ivan Bradarić.

Gospođa Jasenka, sada vodička, prije ravnateljica Šibenskog kazališta, uvela nas je u zgradu kazališta i ispričala nam sve o njegovoj povijesti od osnivanja u drugoj polovici 19. st. do danas. Iz ovog kazališta je potekao i Međunarodni dječji festival 1960. god. koji u lipnju traje dva tjedna, kada se sjate umjetnici svih profila iz cijelog svijeta i cijeli Šibenik postane pozornica .

Kaletama Šibenika, u kojima svaka kuća ima svoju povijest, od romanike, preko gotike, renesanse do baroka stigli smo do Katedrale Sv. Jakova, zdanja pod zaštitom UNESCA-a.

Zadovoljava četiri kriterija za to: izgrađena je samo od kamena , bez vezivne žbuke, po principu utornih ploča, jedina je građevina čiji volumen izvana u potpunosti odgovara obliku unutrašnjih prostora, ima friz od 74 skulpture glava (individualni portreti suvremenika),  te krstionicu, biser  arhitekture ( oboje izradio Juraj Dalmatinac ). Građena je u tri faze , oko 100 godina ,  u stilu gotike i renesanse , a na njoj je radio uz ostale i  Nikola Fiorentinac. U Domovinskom ratu je stradala kupola, a tijekom njene obnove puno se toga otkrilo o načinu gradnje.

Slijedi ponovo obilazak stalnog postava Šibenskog muzeja,(tko je htio ići) kroz koji nas provodi arheolog Emil Podrug.

Tu su izlošci iz okolnih nalazišta iz neolitika, Danilska kultura sa  svojim ritonom, posudicom čudna oblika za koju se ne zna točno čemu je služila, iskopine iz rimskog doba, ranog kršćanstva i doba prvih Hrvata koji nastanjuju to područje.

Šibenik se kao grad spominje 1066.god. u darovnici kralja Petra Krešimira IV. i to se uzima kao njegov rođendan , premda status grada dobiva tek osnivanjem biskupije  koncem 13. st. Tada dobiva i pravo kovanja svog novca

U Srednjem vijeku je Šibenik pod vlašću Venecije u kom dobu nastaju i velebne građevine poput katedrale i vijećnice (koja je stradala u Drugom svjetskom  ratu bombardiranjem saveznika i  potpuno obnovljena nakon toga, tako da je danas to vjerna replika.)

Upoznajemo se i sa poznatim šibenčanima onog doba koji su pronijeli glas svoga kraja diljem Europe: jezikoslovcem i polihostorom Jurajem Šižgorićem, Antunom Vrančićem, kardinalom, i diplomatom na  dvoru Ugarskog kralja, Faustom Vrančićem, biskupom, inženjerom , izumiteljem (padobran- "Homo volans“) koji je napisao petojezični riječnik

gdje se prvi put uz latinski, grčki, talijanski i njemački jezik našao i hrvatski.

Puno podataka za jedno jutro, a i  trbusi su se javili. Uslijedila je pauza za ručak .

U Restoranu „Tomaseo“, ukusna hrana posebno spravljena i interesantno servirana .

Popodne ponovo pokret, krećemo uz brdo. Prvo posjeta Četiri bunara, mjesto koje je  obnovljeno, i gdje se vide 4 stara pucala, ispod kojeg se nalazila stara gustijerna za snabdijevanje grada pitkom vodo. Vodička nam je rekla da je ta taraca najakustičnije mjesto u gradu , pa se tu često izvode razna glazbena događanja.

Naši slavuji su odmah  to isprobali otpjevavši „ Da te mogu pismom zvati“. Nastavljamo uz skaline, kroz uličice do tvrđave Sv. Mihovila (koji je zaštitnik grada) gdje je i nastao Šibenik u davno doba. Najbolje je sačuvana iz doba 15. st. Divan pogled na grad, Šibenski zaljev i arhipelag.

Tvrđava je obnovljena i sada je ljetna pozornica, a dvije stare gustijerne, krušna peć, topovske, kamene kugle svjedoče o životu u tvrđavi u srednjem vijeku.

Nastavljamo prema Šubićevcu, do tvrđave Barone , koja je također obnovljena i svjedoči svojim eksponatima o burnoj povijesti. Izgrađena u samo dva mjeseca, pod vodstvom baruna von Degenfelda, zajedno sa tvrđavom Sv. Ivana, za obranu od Osmanlija u 17 st., kada se Šibenik obranio od okupatora, ali ubrzo stradao od epidemije kuge, koja je pomorila preko 90 posto stanovništva i od čega se nikada nije oporavio.

Vraćamo niz uličice do centra i hotela.

Slijedi pripreme za večeru i druženje uz pjesmu našeg Nana Vetme, koji nam se tijekom jutra, sa Gogom, pridružio. Bilo je veselo, pjevalo se plesalo, mlada srca i vedri duh udrugara došli su doizražaja. Bila je već prošla ponoć kada smo se razišli.

Ujutro pakiranje, doručak pa put NP-a Krka.

Na ulazu nas je dočekao  veseli , duhoviti vodič Stjepan (Stipe) Gundić. Vožnja do slapa Skradinski Buk je bila polagana, jer je cesta bila skliska od inja i leda, dosta oštrih  zavoja, uska zbog radova, ali naš vozač Andrija je to izvrsno odvozio, kao i u povratku.

Stipe nam je sve ispričao o hidroelektrani Jaruga koja je proradila samo tri dana nakon one na slapovima Niagare, da je Šibenik prvi grad u svijetu koji je dobio rasvjetu na struju, da i danas hidroelektrana, nešto novija, radi, o mlinicama i stupama koje su radile u prošlosti, a sada su samo eksponati za turiste.

Proveo nas je stazama i mostićima oko slapa, informirao nas o flori i faunu uz rijeku Krku i okolnom kraju, a mi smo uživali u ljepoti divlje vode koja se  ruši niz sadrene barijere, proizvodeći divne zvukove, udišući svježi zrak prirode. Bilo je divno.

Slijedio je kratak posjet Skradinu, koji obasjan suncem spava zimski san, kava ili sok u jedinom kafiću koji je radio, pa put Sinja.

Tamo nas je čekala topla  juneća juha u Zorice, a bila je tu i lešada,  kiselo zelje, arambaši i pire krumpir uz čašu domaćega vina .

Neki su prošetali trkalištem alke, neki obišli crkvu Gospe Sinjske .

Okrijepljeni nastavljamo put doma. Oprostili smo se od Goge ,Nena i Željke  .

Raspoloženje u autobusu i dalje veselo, služi se piće, kolači koji su preostali i arancini, na galeriji se i zapjevalo.

Vani je hladno, okolo, uz cestu i na Biokovu, dosta snijega .

Nada nas informira o slijedeći izletima i planovima Udruge .

Polako se hvatamo mora, u Neumu zadnji šoping u Nertvancu i još malo i evo nas u Gradu.

Dobro raspoloženi, puni lijepih dojmova razilazimo se svojim  domovima.

 

Do novog izleta i druženja.

Ranka.